Nakon što je beogradska policija zaključila slučaj ubistva Jelisavete i Gordane Đ. na Bežanijskoj kosi, saopštenjem da se osumnjičeni 38-godišnji Goran Đokić ubio 26. januara na parkingu u tom beogradskom naselju, u javnost su isplivali šokantni detalji o njemu, njegovoj porodici, te traumama kroz koje je prolazio.
On je, po svemu sudeći, cijelog života nosio posljedice porodičnih trauma; dijete je miješanog braka iz Sarajeva. Njegov otac Zoran je bio Srbin, a majka Bošnjakinja. Rastali su se devedesetih godina prošlog vijeka, u vrijeme rata u BiH.
Zoran je sa sinovima otišao za Beograd, sa bivšom suprugom nije imao nikakvog kontakta. Ni njegovi sinovi nisu viđali majku.
Mlađi sin Goran Đokić je svoju majku prvi put vidio nakon 18 godina. Nije to bio, kažu, topao susret. I dalje se osjećao odbačenim, ali je sa tom ranom na srcu nastavio da živi. Oženio se i dobio dvije kćerke, a radio je zajedno sa bratom u firmi svoga oca na servisiranju klima.
Nakon što se Goranov otac rastao od njegove majke, iz Sarajeva su došli u Beograd. Nije im dozvoljavao kontakt sa njom. Prvi put je vidio majku kada je napunio 18 godina. To je prvi susret koji sa njom pamti. Strašna je to sudbina koja ga je obilježila. Od dobrog momka, postao je kockar, a na kraju ubica.
Goran je prije nekoliko godina doživio još jednu tragediju. Naime, nakon jedne intervencije sa klima uređajima, njegov brat je poginuo od strujnog udara.
“On je strašno teško podnio smrt brata. Nije se oporavio do svog samoubistva. Tada je počeo da se kocka i pravi probleme – kažu izvori bliski Goranovoj porodici.
Goran je prijavljen na adresi u Ulici Ljubinke Bobić, ali godinama ne živi tamo. Ipak, sećaju ga se momci iz kraja koji su se kretali u istom društvu, a i oni ne mogu da shvate šta se tačno dogodilo sa Goranom Đokićem koga opisuju kao mirnog, veselog i čoveka koji nije pravio probleme.
„Znam Gorana dugo, nastavili smo da se viđamo i družimo čak i kada se odselio. Viđali smo se sa vremena na vrijeme. Nikada nisam čuo da se žalio i kukao da nema novca, nikada nije tražio od mene da mu pozajmim novac, niti sam čuo da je to tražio od nekog drugog. Sjedili smo ponekad u kafiću, smijao se, bio normalan. Zapravo, nikada ga nisam vidio tužnog ili potištetnog. Nije odavao utisak čoveka koji ima bilo kakve probleme. Znam mu i djevojčice, pravi anđeli, imaju sedam, osam godina. Sjećam se, jednom sam ga sreo, pratio ih je u vritć. Nije mi jasno kako bi takav čovjek mogao da uradi tako nešto strašno“, kaže jedan komšija sa Bežanijske kose.
Motiv za zločin koji je počinio Goran je navodno novac. Jedini razlog zbog čega bi Goran mogao to da uradi je da je upao u neke finansijske probleme za koje niko nije znao i koje je krio, tvrde poznanci. Moguće je da je imao jedan opasan porok – kocku.
„Čuo sam da je počeo da se kocka, a to je opasna stvar. Tu može da se potroše ogromne pare. Možda se pozajmio od nekog pa nije mogao da vrati. Za njega mogu da kažem da je bio normalac, čovjek koji nikada nije imao problem sa zakonom. Psihopate imaju čudan pogled u očima, on nije imao takav pogled. Često se smijao. Smijehom je pokrivao bol na duši zbog majke, s kojom nije imao kontakta, a nedostajala mu je“, kaže jedan Goranov poznanik. (Naj portal)
