Sudbine

Bolna priča o ubici sestara u Beogradu: GORAN ĐOKIĆ JE DIJETE MJEŠOVITOG BRAKA IZ SARAJEVA, OTAC MU BRANIO DA VIĐA MAJKU MUSLIMANKU 18 GODINA

Published

2 godine

29/01/2023

Nakon što je beogradska policija zaključila slučaj ubistva Jelisavete i Gordane Đ. na Bežanijskoj kosi, saopštenjem da se osumnjičeni 38-godišnji Goran Đokić ubio 26. januara na parkingu u tom beogradskom naselju, u javnost su isplivali šokantni detalji o njemu, njegovoj porodici, te traumama kroz koje je prolazio.

On je, po svemu sudeći, cijelog života nosio posljedice porodičnih trauma; dijete je miješanog braka iz Sarajeva. Njegov otac Zoran je bio Srbin, a majka Bošnjakinja. Rastali su se devedesetih godina prošlog vijeka, u vrijeme rata u BiH.

Zoran je sa sinovima otišao za Beograd, sa bivšom suprugom nije imao nikakvog kontakta. Ni njegovi sinovi nisu viđali majku.

Mlađi sin Goran Đokić je svoju majku prvi put vidio nakon 18 godina. Nije to bio, kažu, topao susret. I dalje se osjećao odbačenim, ali je sa tom ranom na srcu nastavio da živi. Oženio se i dobio dvije kćerke, a radio je zajedno sa bratom u firmi svoga oca na servisiranju klima.

Nakon što se Goranov otac rastao od njegove majke, iz Sarajeva su došli u Beograd. Nije im dozvoljavao kontakt sa njom. Prvi put je vidio majku kada je napunio 18 godina. To je prvi susret koji sa njom pamti. Strašna je to sudbina koja ga je obilježila. Od dobrog momka, postao je kockar, a na kraju ubica.

Goran je prije nekoliko godina doživio još jednu tragediju. Naime, nakon jedne intervencije sa klima uređajima, njegov brat je poginuo od strujnog udara.

“On je strašno teško podnio smrt brata. Nije se oporavio do svog samoubistva. Tada je počeo da se kocka i pravi probleme – kažu izvori bliski Goranovoj porodici.

Goran je prijavljen na adresi u Ulici Ljubinke Bobić, ali godinama ne živi tamo. Ipak, sećaju ga se momci iz kraja koji su se kretali u istom društvu, a i oni ne mogu da shvate šta se tačno dogodilo sa Goranom Đokićem koga opisuju kao mirnog, veselog i čoveka koji nije pravio probleme.

„Znam Gorana dugo, nastavili smo da se viđamo i družimo čak i kada se odselio. Viđali smo se sa vremena na vrijeme. Nikada nisam čuo da se žalio i kukao da nema novca, nikada nije tražio od mene da mu pozajmim novac, niti sam čuo da je to tražio od nekog drugog. Sjedili smo ponekad u kafiću, smijao se, bio normalan. Zapravo, nikada ga nisam vidio tužnog ili potištetnog. Nije odavao utisak čoveka koji ima bilo kakve probleme. Znam mu i djevojčice, pravi anđeli, imaju sedam, osam godina. Sjećam se, jednom sam ga sreo, pratio ih je u vritć. Nije mi jasno kako bi takav čovjek mogao da uradi tako nešto strašno“, kaže jedan komšija sa Bežanijske kose.

Motiv za zločin koji je počinio Goran je navodno novac. Jedini razlog zbog čega bi Goran mogao to da uradi je da je upao u neke finansijske probleme za koje niko nije znao i koje je krio, tvrde poznanci. Moguće je da je imao jedan opasan porok – kocku.

„Čuo sam da je počeo da se kocka, a to je opasna stvar. Tu može da se potroše ogromne pare. Možda se pozajmio od nekog pa nije mogao da vrati. Za njega mogu da kažem da je bio normalac, čovjek koji nikada nije imao problem sa zakonom. Psihopate imaju čudan pogled u očima, on nije imao takav pogled. Često se smijao. Smijehom je pokrivao bol na duši zbog majke, s kojom nije imao kontakta, a nedostajala mu je“, kaže jedan Goranov poznanik. (Naj portal)

Sljedeća vijest

Na putu za Meku Enver Beganović je prošao kroz Pale: ČASTIO ME MOMAK I KAŽE: “OSVJEŽI SE, POPIJ NEŠTO OD SRBINA”

Predhodna vijest

Liči li na Branku Sovrlić: OVOJ BAKI SVI GOVORE DA IZGLEDA KAO DA IMA 70 GODINA! (Video)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)