Bolna ispovijest Rize Hamidovića: TEŠKO JE NASTAVITI ŽIVOT POSLIJE SMRTI MOJE SUPRUGE

Poslije iznenadnog gubitka njegove zvijezde vodilje, koja ga je kroz život i u dobru i u zlu vodila 40 godina, njegove vjerne ljube i supruge, poznati i izuzetno cijenjeni pjevač narodne muzike, sevdaha i sandžačkih pjesma Rizo Hamidović se ponovno počeo pojavljivati u javnosti.

Dvoje zlatne djece

– Bilo je teško, bilo je prokleto teško nataviti život poslije smrti moje supruge. Osjećao sam se tako tužan, usamljen, čini mi se i od samog sebe zaboravljen. I pored silnih prijatelja, rodbine, ipak sa njenom smrću je otišao jedan dio mene. Nisam htio da se to mnogo u javnosti zna. Ipak je to moj privatan život daleko od svjetla reflektora i sjaja estrade. Na svu sreću ostavila mi je dvoje zlatne djece koja su sada svjetionik u mom životu.

Moj sin na dženazu je došao iz Australije. Zajedno smo tugovali, plakali, ali kako se u narodu kaže život se nastavlja dalje i ide svojim tokom. A, nama koji smo izgubili najmilije ostaje da u tišini tugujemo. A mi pjevači i pored bola kojeg nosimo u sebi pjesmom i smijehom nudimo publici dobru i lijepu pjesmu. Pjevamo, a duša nam plače – rekao nam je napočetku razgovora poznati Tajo, Rizo Hamidović.

Kada ste poslije smrti supruge prvi put izašli u javnost, pred publiku i zapjevali?

– Prvi nastup imao sam na legendarnom brdu Žuč gdje je svojevremeno i odbranjeno jednim dijelom Sarajevo. A povodom otkrivanja spomenika našim poginulim borcima, našim šehidima, Zlatnim ljiljanima. Pjevao sam pjesme „Idu borci olovski junaci“, zatim pjesmu o Žepi“..

Vi ste jedan od rijetkih bh. pjevača koji se ne libe da pjevaju pjesme koje su nastale u ratu?

– Naravno da ne i zašto bi? Svaka od tih pjesama je nastala u strašnim ratnim uslovima, ali svaka ta moja snimljena pjesma nastala u ratu nikoga ne vrijeđa, ni jedno ljudsko biće, ni jednu vjeru ni naciju. Svaka moja pjesma je istina svakog mog naroda koji je bio u to vrijeme u BiH, posebno u Sarajevu. U tim pjesmama sam pretočio svu svoju ljubav prema Bosni i Hercegovini.

Pogana i kobna ‘93

A, drugi javni nastup bio je na nedavno završenom Ilidžanskom festivalu?

– Tako je. Pjevao sam pjesmu koju sam pjevao 1982. godine, to je pjesma „Dugo te dugo očekujem“ autora Blagoja Košanina. Sada sam je samo malo muzički, aranžerski osvježio sa divnim ljudima u Muzičkoj produkciji RTV BiH. Ta pjesma mi je nakon Ilidže te 1982. godine jednostavno presnimljena. Snimila ju je Nada Obrić i sa tom pjesmom svojevremeno „pokorila“ ondašnju Jugoslaviju. Ali, original je original, a to se potvrdilo i te večeri na Ilidži.

U posljednje vrijeme snimaju se, pjevaju se pjesme o nekadašnjim legendama narodne muzike rahmetli Safetu Isoviću, Zaimu Imamoviću, Himzi Polovini. Ali, Vi ste bili prvi koji si snimio pjesmu o sada već rahmetli Safetu Isoviću?

– Kako da ne. Baš lijepo da si sjetio toga. Bilo je to sada već davne, pogane i kobne 1993. godine, dakle prije 31. godinu. Safet je bio ranjen od granate, i bio je bolnici. Svi mi pjevači koji smo ostali u tada ratnom Sarajevu i ratnoj BiH svakodnevno smo bili u mislima sa njim, strepili, čekali da nam se oporavi naš dobri Sajo. On i ja smo bili u jako dobrim odnosima, išao sam mu u bolnicu, nasmijavao ga, davao mu podršku da izdrži.

Tekst za tu pjesmu napisao je Nijaz Šantić zvani Šanta. Kada je napisao tu pjesmu on ju je ponudio rahmetli Zaimu Imamoviću, ali Zaim mu je tada rekao, da tu pjesmu i taj tekst svojom interpretacijom može da iznese samo Rizo Hamidović. U momontu mi je došla melodija, nazvao Mirsada Sijerčića i pravo kod njega u studio da je snimim. Tako sam snimio tu pjesmu, a spot smo snimali na mom balkonu u Sarajevu, ratnom Sarajevu. Udaraju granate, a mi snimamo spot za tu pjesmu. U spotu se sa mnom pojavljuju Hanka Paldum i rahmetli Meho Puzić.

Da li sada došlo vrijeme za neke nove muzičke projekte?

Luda vremena

– Jeste, naravno da jeste. Ja se ponovo vraćam, ali nisam nikada od njega ni otišao, samo smo se malo pogubili u ovim ludim vremenima, mom jedinom i najboljem Zlatku Zlaji Sjeriću. Jednom divnom čovjeku, iskrenom i odanom prijatelju, vrsnom kompletnom muzičaru. Pa, Zlaja je meni napisao moje naveće hitove, imam preko 40 njegovih snimljenih pjesama. Zlaja zna kako ja dišem, zna moju dušu. Ja ne znam da li su ljudi svjesni kako Zlaja Sjerić svira i pjeva sevdalinku, kave pjesme pravi, stvara. To nije normalno u ovim ludim vremenima.

Ali, nije on od onih muzičara, kompozitora da se na silu dodvorava pjevačima, da i nudi pjesme. Iz ove moje perspektive i dosadašnje saradnje sa Zlajom mogu samo da kažem da bi svaki pjevač bio ne sretan već presretan da mu Zlaja ponudi pjesmu. Meni je sada ponudio jednu odličnu pjesmu koja se zove „Neka meni mene. Ali, o svemu tome nešto više u nekim narednim vremenima koja dole i koja su ispred nas.

‘Neka meni mene’

Pozvali smo i Zlaju Sjerića, Sarajliju koji živi i radi u Njemačkoj,autora mnogobrojnih velikih hitova narodne muzike. Autor je projekta „ZLAJA SJERIĆ i PRIJATELJI – SEVDAH UZ HARMONIKU“ sa 20 vrhunskih izvođača. Nagrađen je AMUS-ovom nagradom Ismet Alajbegović Šerbo. Urednik je i voditelj na frankfurtskom radiju „Vidovdan“ emisije „ZLAJINA RIZNICA“. Zlaja radi i pjesmu za novi album Halida Bešlića.

– Rizo i ja se znamo godinama, decenijama, i to nije više saradnja, to je iskreno i pravo prijateljstvo. Mislim da će ova pjesma „Neka meni mene „ biti neka nova lična karta Rize Hamidovića. Uz odgovarajući marketing pjesma bi mogla veoma brzo da zaživi kod istinskih ljubitelja narodne muzike – rekao nam je Sjerić.

Bato Šišić (Naj portal)