Pratite nas

Sudbine

Bolje da je kamen rodila: SIN IZBACIO MAJKU IZ STANA JER MU JE POSLUŽILA RUĆAK OD JUČE

Published

on

“Zašto nisi napravila ništa za ručak?! – urlao je uzrujani M.P. (26) na majku po povratku kući s puta, jer se „drznula“ da ga dočeka sa ručkom od prethodnog dana, a on se nadao viršli i jajima.

Njihov stan u Splitu praktično je odzvanjao od mladićevog bijesnog nastupa, a nedugo zatim stigla i policija. Nezaposleni ekonomski tehničar je inače već poznat policiji, a nemili događaj zbio se 12. juna ove godine u popodnevnim satima kada je nakon prigovaranja i galame na majku, istoj iz ruku uzeo ključeve od stana te je potom uhvatio i izgurao na stepenice zgrade.

Vrata stana je potom zaključao i majku ostavio na spoljnom hodniku kako bi u miru mogao da joj pretrese odjeću i ormare tražeći, smatra majka, novac, objavili su mediji u Hrvatskoj.
Za policiju se ogriješio o član 10. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, pa ga je splitski sud nedavno osudio na 40 dana zatvora, ali sa uslovnom kaznom od pola godine.
Mladić je negirao krivicu svalivši odgovornost na sopstvenu majku.

“Ja sam kriv samo u delu kad sam zaključao vrata stana, ali mamu izbacio nisam već je ona otišla kod komšinice, a ja sam tražio svoj ključ stana u kojem sam nekad živio i koji su mi roditelji uzeli kad sam bio zbog majke tri mjeseca u zatvoru. Nisam joj prigovorio što ne kuha jer je ona kuhala, pa nema logike. Ja nisam svetac i imam poroke iz prošlosti, a moja mama je nestabilna i nezadovoljna životom pa se na meni iskaljuje – branio se 26-godišnjak u sudnici.

Verzija događaja njegove majke znatno se razlikuje. Prisjetila se da joj se sin kobnog dana vratio kući sa Raba gdje je proveo dan i po.

“Odmah po ulasku u kuću napravio je scenu. Nije htio da ruča ono što je ostalo od prethodnog dana, već je tražio viršle i jaja pa sam mu ih napravila. Zgrabio je snop ključeva među kojima je bio i ključ moje sobe. Pred njim moram sve da krijem da mi ne uzme novac i da preživim mjesec. Kad sam pokušala da mu uzmem ključeve, izgurao me je u kratkoj majici napolje, sa tek opranom kosom i peškirom na glavi te zatvorio vrata. Molila sam ga da me pusti i otvori vrata strahujući i da se ne zapali kuća jer je ostao ručak na šporetu. Komšinici sam rekla da zove policiju koja je vidjela da mi je cijelu sobu ispreturao. Bila sam izvan sebe – prisjetila se očajna majka osumnjičenog.

Dodala je i da je prije nekih pet godina njen sin upao u psihozu jer je pušio marihuanu. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending