Pratite nas

Zanimljivosti

Biljka koja je simbol porodičnog blagostanja: OVO CVIJEĆE PRIVLAČI SREĆU I CVJETA SAMO ZIMI

Published

on

Najljepše jesenje i zimsko cvijeće su hrizanteme, koje su simbol sreće i porodičnog blagostanja. Hrizanteme su cvijeće koje se kod nas nosi na grobljima, ali širom svijeta, a posebno na istoku, hrizanteme simbolizuju cvijet koji privlači sretne okolnosti.

Zato se u jesen sadi oko svake kuće da ukućanima donese samo radost i veselje. Australijanci bi bliskom članu porodice bez oklijevanja poklonili hrizantemu u znak zahvalnosti i ljubavi, a u Americi je ovaj cvijet poznati simbol radosti.

Uz ovaj cvijet su moguće različite kombinacije boja u bašti, upravo zbog širokog spektra boja koje hrizantema nudi. Pogodne za razne podloge, zahtijevale bi samo izuzetno izlaganje sunčevoj svjetlosti i zaštitu od vjetra (na šta mnogi zaboravljaju prilikom sadnje).

Kada saditi hrizanteme
Hrizantema, kako kod nas, tako i u inostranstvu, važi za jedno od najljepših jesenjih cvjetova, zbog čega mnogi tvrde da je hrizanteme najbolje saditi u maju kako bi na jesen bile u punom cvijetu. Zbog mnoštva boja i raznolikosti, dizajneri enterijera preporučuju miješanje različitih boja hrizantema u jednom loncu za šareni efekat u domu.

Poznata je činjenica da hrizanteme ne treba presađivati iz sjemena svake godine kada želimo da ih vidimo u našoj bašti. Jedino na šta treba obratiti pažnju prilikom kupovine prve sadnice hrizanteme je da nema mnogo izdanaka sa strane, jer ako ih ima, znači da je biljka stara. Veoma su pogodne za kalemljenje i od samo jedne sadnice mogu trajati godinama. Važno je da se prilikom sadnje biljka dovoljno duboko zakopa u zemlju i redovno zalijeva.

Poznato je da je jedini opasniji neprijatelj hrizanteme vjetar, pa se savjetuje da se cvijet drži na toplom, zatvorenom mjestu i da ga često zalivate kako se biljka ne bi osušila. Zanimljivo je da odrasla biljka može izdržati snijeg. Da bi se postigla najbolja plodnost ovog cvijeta, savjetujemo da svake godine u proljeće sadite kore cvjetnice u istu saksiju u kojoj je bila do tada, a vremenom, kako se cvjetovi razmnožavaju, povećavate lonac.
Briga o hrizantemama

Hrizantema uopšte nije posebno zahtjevan cvijet, iako se na prvi pogled može činiti da jeste, zbog izuzetnog sjaja koji doprinosi vašoj bašti. Međutim, ako postoji problem sa biljkom, uskoro će vam reći o tome: Nedovoljna vlažnost vazduha/pretjerano vlaženje listova. Ovu pojavu ćete primijetiti ako se na listovima pojave braon izrasline.

Zalivanje hrizantema
Tokom cvhetanja savjetuje se zalivanje cvijeta svaki dan, dok je ishrana u ovoj fazi nepotrebna. Poželjno je da se cijeli lonac napuni vodom, dok će višak sigurno sam izaći kroz otvore na dnu lonca. Za najuspješnije cvjetanje, veličinu saksije treba izmjeriti na najmanje 21 cm, s obzirom da hrizanteme narastu do 20 cm u visinu. U završnim fazama cvjetanja, takođe se savjetuje periodično sušenje tla kako bi se drvo očvrslo.

Hrizanteme najbolje uspijevaju u baštama, ali ima i onih koje su pravljene za enterijer i bilo bi najzgodnije držati ih odmah pored prozora odakle mogu da upijaju sunčevu svjetlost tokom cijelog dana. Poznato je da cvijet može da cvjeta u oktobru i novembru, jer je hrizantema prije svega jesenja biljka. Nakon sadnje, hrizantemama će biti potrebno 3-6 sunčanih nedelja da u potpunosti formiraju stabljiku. Prilikom zalivanja pazite da listovi ostanu suhi kako biste spriječili pojavu lisnih uši i crnih listova.

U proljeće puževi predstavljaju veliku opasnost za ovu biljku jer mogu da joj pokriju sve listove, posebno mlade izdanke.

Dok je na istoku hrizantema simbol jeseni, jednostavnosti i lakoće života, u našim krajevima se smatra „cvijetom za mrtve“, tradicionalno je nadgrobno cvijeće i vjeruje se da unosi mir i spokoj dušama mrtvih. U Evropi se hrizantema naziva i „jesenja ruža“. Zanimljivo je dodati i vjerovanje porijeklom sa istoka da jedna latica hrizanteme u čaši vina može da obezbijedi dug i zdrav život.

Iz svega navedenog nije teško zaključiti da su hrizanteme simbol dugog i bezbrižnog života i jedan od najmoćnijih i najljepših simbola optimizma.
Ako ste u mogućnosti, unesite dio njihove pozitivne energije u svoju baštu, jer ne samo da će to donijeti srectne okolnosti u vaš život, već će učiniti da vaša bašta izgleda živahnije i šarenije. Cvijet je prvobitno zlatno-žute boje, a danas u svijetu postoje hiljade različitih vrsta i boja, od kojih svaka ima svoje posebno značenje:

Bijela hrizantema – asocira na istinu, jasnoću misli i ispravno donošenje odluka, pa je kao takva pogodna za predmet koji pomaže u meditaciji

Crvena hrizantema je znak ljubavi i intenzivne strasti

Ljubičasta hrizantema – pokazuje eleganciju i plemenitost

Plava hrizantema – nosi sa sobom smirenost i inspiraciju

Narandžasta hrizantema je znak topline i napretka

Žuta hrizantema – kao najtužniji simbol, nosi znak neuzvraćene ljubavi. (Naj portal)

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending