Pratite nas

Zanimljivosti

Bila je sa dečkom čiji je ponos dug 24 cm: NISAM ZNALA ŠTA DA RADIM S NJIM

Published

on

„Da se ne lažemo, mnoge žene danas gledaju filmove za odrasle. Nije kao da smo opsjednute ili da moramo da ih gledamo svaki dan, ali volimo da pogledamo. Pričam iz svog ugla i ugla svojih drugarica, pa tako ni ovo nije tema koju zaobilazimo. Sve smo bile sa muškarcima, onako, prosječnih veličina ili možda malo iznad prosjeka, ali nijedna od nas nije naletjela na nekoga koji izgleda kao da je izašao iz filma za odrasle. – započela je svoju ispovijest jedna beogradska djevojka.

Do jednog vrelog beogradskog ljeta kada sam upoznala izvjesnog gospodina X, koji je zaista imao opremu u svojim gaćama kao da je iz XXX filma. Oduševila sam se. Jednom smo u šali uzeli da ga izmerimo i magična brojka bila je – 24 cm.

Ne mogu to da vam opišem, kako god se okrene – vidi se. Kako god da se namjesti, šta god da obuče, prosto privlači pažnju, i g. X je toga bio svjestan. Bio je pun sebe, i to sa razlogom, a kako je vrijeme odmicalo mi smo postajali sve bliži, a samim tim bliži i intimnom činu.

„Moram da ti priznam, imao sam ranije probleme zbog toga. Nije svaka djevojka mogla da podnese odnose sa mnom, rekao je jednom, a u sebi sam pomislila, “ma da, možemo bebe da rodimo, a ne možemo da podnesemo intimni odnos sa velikim penisom, gluposti”.

Jedino što je bilo glupo – sam bila ja.

Mislila sam da moj djevojački san postaje java i pravo da vam kažem kada smo se skinuli – bilo je kao u filmovima. Zaista bi čovjek mogao ozbiljno da se bavi tim poslom, a pritom nije bio navalentan i toliko pun sebe u krevetu, tako da nikada nije preskakao predigru i trudio se da mi uvijek bude lijepo.
U početku naše igre bol je bio podnošljiv i vremenom kako bi odnos odmicao bol bi prestajao, ali moji unutrašnji organi su mu očigledno bili na putu.

Moja materica je “zavaljena”, ali ni ostali organi nisu lakše prolazili iako su najnormalnije pozicionirani.

Možda intimni odnos nije bio bolan, ali brate mili, sutradan cijelo tijelo jeste. Osećala sam se kao da mi je drugi dan ciklusa svaki put kada bismo imali odnos i najgore mi je bilo kada ujutru poželi da ponovo gorimo. Radi me, pali me, želim i ja, ali nije vrijedno bola.

Tako da djevojke, moj djevojački san postao je najveća noćna mora. Praštajte mi, ja prosto nisam znala šta da radim sa njim, ispričala je Beograđanka na društvenim mrežama. (Naj portal)

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending