Pratite nas

Sudbine

Bila je beskućnica s dugom većim od 46.000 eura, a onda osmislila ‘pravilo 50/40/10’: OVO JE NJENA IDEJA ŠTEDNJU

Published

on

Maddy Alexander-Grout iz Southamptona, koja danas ima 40 godina, trošila je novac na gotovo sve što si nije mogla priuštiti. Ona je imala samo 19 godina kada je pretjerano počela trošiti na odjeću, torbe, cipele noćne izlaske itd., a sada je otkrila kako se izvukla iz brda dugova, piše The Sun.

Kasnije joj je dijagnosticiran ADHD i Maddy je shvatila da joj je trošenje novca postalo ovisnost. Naime, davalo joj je dopaminski udar kojem se stalno vraćala. Situacija je postala toliko teška da se počela skrivati od utjerivača dugova i izbjegavati pozive prijatelja od kojih je posudila novac.

Na kraju je njena situacija izmakla kontroli i postala je beskućnica. No, Maddy se trgnula te je izmislila vlastito “pravilo 50/40/10” koje joj je omogućilo da brzo vrati sve dugove.

“Stalno sam se selila kako bih izbjegla utjerivače dugova. Došlo je do toga da sam postala beskućnica i morala sam se vratiti k mami na šest mjeseci 2008. godine. Nisam imala kontrolu nad svojim troškovima. Uzela bih kredite od banaka da pokrijem svoje račune i stanarinu. To je samo stvaralo još veće dugove”, rekla je.

“Od 19. godine 2002. do 2006., kada sam napunila 22 godine, imala sam dug veći od 46.000 eura kojim nisam znala upravljati. Nitko mi više nije htio iznajmiti stan zbog moje loše kreditne sposobnosti, a ja nisam imala kamo otići da izbjegnem taj dug”, dodala je.

Dotaknula je dno 2008. godine
“Bilo je trenutaka kada sebii nisam mogla priuštiti hranu, pa bih pitala prijatelje ili bih bila gladna cijeli dan. Bilo je to stvarno teško razdoblje u mom životu, a bila sam daleko od svoje porodicei, jer im nisam rekla za svoju situaciju”, priznala je Maddy. Ona je počela studirati i radila je pola radnog vremena, no dotaknula je dno 2008. godine. Tada se vratila majci i potražila je stručnu pomoć.

“Smislila sam pravilo 50/40/10, prema kojem sam živjela od 10 posto svoje plate, 40 posto sam koristila za otplatu dugova, a 50 posto za stanarinu i račune za struju, plin i vodu”, otkrila je Maddy te je izračunala da bi tako cijeli dug mogla vratiti u roku od pet godina. Osim toga, kad je god dobila bonus na poslu, koristila ga je za vraćanje duga.

“Štedjela sam koliko sam mogla od svoje plate. Prestala sam ići u noćne izlaske, kupovati skupu odjeću ili izlaziti vani jesti. Svaki dan, sedam puta sedmično, išla sam u supermarket i kupovala sam samo hranu koja je bila na akciji ili po sniženoj cijeni. Živjela sam od 17,30 eura sedmićno i počela kupovati u trgovinama rabljenom robom kako bih pokrila svoje osnovne potrebe”, ispričala je Maddy.

Ona je puno naučila iz svog iskustva te sada daje finansijske instrukcije ljudima na TikToku. Maddy je također osnivačica Mad About Money aplikacije koja podržava ljude gdje god se nalazili na njihovom novčanom putovanju, od duga do proračuna, poduzetništva, štednje, vraćanja dugova itd.

“Jedna od najvažnijih lekcija koju sam naučila kroz ovo je da je vrlo važno komunicirati. Morate razgovarati o svojoj situaciji s ljudima oko sebe radije nego da se s njom nosite sami”, istaknula je Maddy. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending