Pratite nas

Zanimljivosti

BiH ima velike šanse u seoskom turizmu: “TOPLIK” JE NAJBOLJI PRIMJER ZA TO

Published

on

BiH ima velike šanse u seoskom turizmu: “TOPLIK” JE NAJBOLJI PRIMJER ZA TO

Bosna i Hercegovina postala je prva država jugoistočne Europe. I 12. država u svijetu koja je postala članica Federacije najljepših sela.

Podstrek lokalnim zajednicama

Generalna skupština Federacije održana je u maju u Belgiji. A Bosnu i Hercegovinu je predstavilo Udruženje za razvoj ruralnog turizma u Bosni i Hercegovini Alterural, koje, uz podršku Vlade SAD-a kroz USAID Projekt razvoja održivog turizma u Bosni i Hercegovini (Turizam), uspješno implementira ovu svjetsku inicijativu u bh. selima.

Ovo postignuće važno je i kao podstrek lokalnim zajednicama u ruralnim sredinama, da ostaju u svojim domovima i jačaju prisutnost turističke ponude na lokalnoj i svjetskoj turističkoj mapi.

Sigurno da će ove informacije u narednom periodu doprinijeti razvoju i jačanju seoskog turizma širom naše zemlje.

– U posljednjih par godina od koronavirusa jako je povećan interes turista za seosko-ruralni turizam. Ljudi su sa koronom počeli da izbjegavaju mjesta većih okupljanja i tražili su se više izlasci u prirodu. Trend je povećanja aktivnog turizma i samim tim seoskog turizma.

Sigurno da je šansa Bosne i i Hercegovine velika jer raspolažemo sa prelijepim prirodnim bogatstvima, ali, nažalost, imamo i odumiranje sela. Odlaze ljudi iz sela i ona ostaju prazna. Veliki je problem i infrastuktura do sela. Imamo dosta makadamskih puteva, a u nekim selima nema ni struje. Turistička organizacija Općine Pale i Turistička organizacija grada Istočno Sarajevo radila je strategiju razvoja ruralnog turizma u saradnji sa Ujedinjenim nacijama i njihovom agencijom za hranu i poljoprivredu, gdje smo 2020. godine uradili akcione planove. Također, treba da razdvojimo šta je to ruralni turizam. Imamo puno vikendica koje se prave.

U srcu prirode

– Seoski turizam je kada jedno domaćinstvo koje se bavi stočarstvom ili poljoprivredom ima sobe za izdavanje, za razliku od vikendica koje se samo izdaju. Restoran i resort „Toplik“ je jedan svijetao primjer i način na koji se može razviti jedan porodični biznis. Iz ribnjaka i restorana proširili su se na smještajni dio, a imaju i plastenike, te jedan dio proizvoda otkupljuju od lokalnih ponuđača – kaže Dragan Jakić, šef turističkog info centra Pale u sklopu Turističke organizacije grada Istočno Sarajevo.

Dragan Jakić, šef turističkog info centra Pale

Dragan Jakić, šef turističkog info centra Pale

Kompleks Toplik Village Resort smješten je u srcu prirode, u neposrednoj blizini grada Sarajeva, na imanju porodice Jovančić. Resort je pažljivo osmišljen kako bi pružio miran bijeg od užurbanog gradskog života. U neposrednoj blizini ribnjaka nalazi se izvor čiste i pitke vode, zahvaljujući kojem je ideja o “Topliku” i nastala i sve je krenulo 1997. godine.

Radilo se polako, zavisno od finansijske situacije porodice Jovančić, tako da je 2002. godine izgrađena natkrivena koliba sa četiri stola. Mala koliba sa četiri stola pretvorila se u eminentan restoran sa kapacitetom preko 120 mjesta, vrhunskom ponudom i brojnim i uslužnim osobljem, a potom i u resort.

– U izgradnji ribnjaka, restorana i cjelokupnog imidža koji „Toplik“ ima danas, učestvovali su svi članovi porodice Jovančić, dragi prijatelji, a prije svega gosti koji su svojim idejama i podrškom utkali mnogo ljubavi u ovo mjesto. Naš restoran postao je sinonim za ugostiteljstvo u ovom kraju.

Vile za odmor…

O svemu vodimo računa. Koristimo zdrave i svježe namirnice. Lokalno stanovništvo se već godinama naslanja na „Toplik“. Otvaraju se vile za odmor, rančevi za jahanje konja i dosta drugih turističkih sadržaja. Naši redovni posjetioci su ljubitelji olimpijskih planina Jahorine, Trebevića, Bjelašnice i Igmana. Uvijek smo vodili računa o cijenama, ali i o našim vjernim radnicima.

U jeku nedostatka radne snage „Toplik“ se može pohvaliti da većina osoblja kod nas radi 15 i više godina. Pojedini kadrovi odlaze, jer ne možemo da se takmičimo sa evropskim platama, ali većina kolektiva, tj. kostur ekipe je tu od samih početaka.

Stefan Jovančić, vlasnik „Toplika“

Stefan Jovančić, vlasnik „Toplika“

Uz dogovor i razgovor sa ljudima, te u dobroj radnoj atmosferi, svaki radnik će ostati u svojoj domovini. Za svoj rad dobili smo veliki broj nagrada, a posljednja u nizu bila je u Novom Sadu na Međunarodnom sajmu turizma, gdje smo se predstavili kao jedinstvena turistička destinacija – kaže Stefan Jovančić, vlasnik „Toplika“.

 

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending