Pratite nas

Parapsihologija

Baštenski folklor i praznovjerje: BOROVE IGLICE TJERAJU DEMONE, A JABUKA OTKRIVA IME VAŠE PRAVE LJUBAVI

Published

on

BAZGA

Bobice bazge skupljene u ivanjskoj noći koriste se kao amajlije protiv vještičjih čini. Kora natopljena slanom vodom liječi otekline i bolesti nogu. Čaj od bobica liječi groznicu i začepljenje. Grančica bazge izrezana na devet dijelova, ako se nosi oko vrata kao ogrlica, liječi od padavice. Ogrlica ne smije pasti na zemlju jer gubi svoja svojstva i mora se zamijeniti novom. Stavite grančicu bazge stoci u vodu da biste osigurali njeno zdravlje. Lišće bazge također je dobar zaštitnik od nametnika na voćkama.

BETONIKA

Koristi se kao amajlija za ojačavanje tijela i zaštitu od čarolija i noćnih mora. Osušena i samljevena u prah ili skuhana kao čaj dobra je za glavu i živce. Pomiješana s medom liječi kašalj i prehladu. Pomiješana s medom i octom služi kao osvježavajuće sredstvo. Treba je brati prije nego što procvjeta.

BOR

Japanci vjeruju da zvukovi koje ispuštaju borove grane kad se u njih uvuče vjetar donose sreću i zadovoljstvo, a da borove iglice tjeraju demone. Ako počne padati kiša dok stojite pod borom i ako vam kapi padnu na glavu, te će te noći imati noćne more. Njemačko vjerovanje kaže da će te izliječiti gušavost ako vežete čvor na vrhu najvišeg bora. Češko vjerovanje govori da nećete moći biti ubijeni vatrenim oružjem ako pojedete sjeme borovog češera i to onog s najviše grane.

BIJELI LUK

Egipćani su ga smatrali božanskim utjelovljenjem koje liječi mnoge bolesti.  Objesite nekoliko glavica u svojoj dnevnoj sobi tako da se osigurate da u nju uđe samo dobro. Mornari su ga smatrali amajlijom koja će ih čuvati od brodoloma. Ako se nosi oko vrata koristi protiv astme, glista i prehlade. Posebno veliku snagu ima bijeli luk koji se na Božić iznese na stol. Nosite ga sa sobom i nikakvo vam zlo neće moći nauditi.

Objesite li glavice bijelog luka po bolesnikovoj sobi, pomoći će te mu da ozdravi jer će bolest napustiti njegovo tijelo i ući u luk. Vjeruje se da se onaj ko nosi glavicu bijelog luka u džepu nikada neće razboljeti.

HRAST

Srušiti zdravi hrast znak je nesreće, pogotovo ako na njemu raste imela. Ako to ipak učinite, ostavite nešto imele na panju kako bi ponovno narasla. Kad vam neko u porodici umre, idite i požalite se prvom hrastu i on će vas zaštititi. Sadite hrastove kad je mjesec u zadnjoj četvrti jer će te se tako osigurati da će te dobiti novac. Ako u januaru vjetar iskrivi hrastove u jesen će žetva biti dobra. Lovci koji žele osigurati dobar ulov neka odrežu hrastovu granu i preskoče preko nje zajedno sa svojim psima ili neka uz sebe kao amajliju uvijek nose vučju kandžu ili veprov zub, kamenčić s pojilišta divljih zvijeri i grančicu bosiljka.

JABUKA

Koristi se u ljubavnim napitcima i receptima i čarolijama protiv neprijatelja, posebno u onima u kojima se jabuka zarezuje nožem. Želite li saznati ima li osoba koju simpatizirate iste osjećaje prema vama, uzmite jabuku, dajte joj njegovo ili njeno ime i pokušajte je prepoloviti koristeći se samo rukama. Ako pukne, odgovor je pozitivan. Ili držite jabuku za peteljku i vrtite je lijevo-desno, cijelo vrijeme izgovarajući abecedu. Na kojem slovu jabuka otpadne to je ime vaše prave ljubavi. Izbrojite sjeme u jabuci da biste saznali koliko će te djece imati. Daruje li vam neko jabuku i pukne li plod na pola nakon što zagrizete u njega, vratite mu tu jabuku ili će vas stići nesreća.

VISIBABA

Ako je ugledate prvi dan proljeća nemojte je ubrati i unijeti u kuću jer će te na sebe navući nesreću, a neki tvrde čak i smrt. Ako pojedete prvu visibabu nećete potamnjeti tog ljeta.

VRBA

Kinezi vjeruju da grančice vrbe štite od zlih duhova koji šire bolesti. Irsko vjerovanje govori o tome da u vrbama žive duše koje preko muzike komuniciraju s ovim svijetom, pa ako posiječete vrbu njena duša umire. To je drvo dopušteno srušiti jedino u slučaju da njegove grane počnu rasti prema gore jer je to nesretni znak. Na novogodišnju noć bacite cipelu na vrbu i ako ostane u granama brzo ćete se oženiti ili udati. (Najportal)

Parapsihologija

Misterije i legende o ukletim mjestima u Bosni i Hercegovini: “Neka probaju da prenoće jednu noć…”

Published

on

Foto: PrtScr / Radiosarajevo.ba / Prisap, Vijećnica i Todorovo

Misterije i legende o ukletim mjestima u Bosni i Hercegovini: “Neka probaju da prenoće jednu noć…”

Ljude već stoljećima zanimaju, zabavljaju i straše priče o ukletim kućama, legende o duhovima…

Potrage za duhovima

Biznis ‘potrage za duhovima’, bez obzira što ga nauka i skeptici bez prestanka opovrgavaju, postao je jako unosan, a emisije o lovcima na paranormalno među najgledanijim su. Ed i Lorraine Waren bili su najpoznatiji lovci na paranormalno, sve do Edove smrti, a njihove ‘istrage’ o Amityvilleu, lutki Annabelle, te Connecticutu – priče su koje i danas straše mnoge.

Među danas najpoznatijim ‘lovci’ su Zack Bagans, Aaron Goodwin i Nick Groff koji imaju i emisiju Ghost Adventures (bez Groffa od 2015.), koja se emituje već više od decenije. Da ne spominjemo YouTube kanale, poput Nuke's Top 5, koji gledaju milioni ljudi.

Ni BiH nije imuna na ovakve priče, štaviše. Priče o vilama, prikazama, duhovima, drekavcima…sastavni su dio ovdašnjih legendi. Svako naseljeno mjesto ima svoje priče o jezivim kućama, ukletim haustorima (ul. Envera Šehovića u Sarajevu), jezivim tvornicama (Tuzla) i sl.

Vijećnica

Najpoznatije ukleto mjesto u BiH je – sarajevska Vijećnica. Ovu urbanu legendu prate navodne priče o ubistvima i samoubistvima. Bizarne nesreće, koje datiraju još od 1895, kada je konopac kojim se dizala kanta s malterom pukao, i kanta je u padu ubila jednog radnika.

Sljedeće žrtve su bile austrougarski prijestolonasljednik Franc Ferdinand i njegova žena Sofija, koji su ubijeni u blizini. U njoj se objesio direktor Narodne biblioteke BiH Vojo Kreco, nedugo zatim i Ksenija Karić. Polovicom sedamdesetih, službenik Branko Čulić je krenuo kući, ali je nezgodno stao na stepenicu, okliznuo se i udario potiljkom od stepenište Vijećnice. Kasnije se pričalo da je umro od srčanog udara.

Direktor Luka Đaković je umro prvog dana nakon što je prestao raditi u Vijećnici, dok je direktor Dževad Dautović poginuo u saobraćajnoj nesreći na putu od posla do kuće. Portir Ilijaz P. je 1983, za vrijeme noćne smjene, ispucao devet metaka u svog najboljeg prijatelja Fatmira. Motive ubistva policija nikada nije rasvijetlila.

Pojedini tvrde kako se navečer u Vijećnici čuju jauci, galama i krikovi, te da se iznad postavljenih eksponata pojavljuju sjene, koje nestaju u mraku iza stubova u središnjoj auli.

Ipak, vrijedi istaći da se u pisanim izvorima o prošlosti Sarajeva, Vijećnica, kao ni drugi objekti, ne spominje kao mjesto obilježeno nekim prokletstvom. U knjizi Sarajevo od svog postanka do danas, koju je 1894. godine u Požarevcu objavio srbijanski kvaziistoričar Mita Živković, spominje se tek prokletstvo bačeno na Sabornu pravoslavnu crkvu. Međutim, usmena predanja i legende o Vijećnici postoje i izuzetno su živa.

Jedno od objašnjenja veže se za predaju žrtve. Kada su građeni temelji Vijećnice, kako kažu ljudi skloni sujevjerju, nije puštena krv (obično se zakolje ovan).

Todorovo

Stari grad Todorovo, na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, moglo bi da postane inspiracija za film, zbog “kuće zlih duhova”, pored koje mještani ne žele ni proći. Todorovčani vjeruju da je kuća ukleta zbog mračne prošlosti…

Mještani Todorova, kraj Velike Kladuše, tvrde da se noću iz “uklete kuće” čuju zastrašujući krici i stravični jauci. U njenoj blizini, navodno, kvare se tehnički uređaji, telefoni i slično. Mnoga vrata i prozori kuće su zatvoreni daskama. Legenda kaže da je na tom mjestu bilo groblje. Krajem 19. vijeka muslimanski imami planirali su da sagrade školu. Hodže su raširili šatore, proveli na tom mjestu nekoliko noći, a onda su iznenada u tišini i vidno uznemireni zauvijek otišli iz Todorova.

Prva kuća na “ukletim temeljima” sagrađena je početkom prošlog vijeka, govorio je najstariji meštanin, 81-godišnji Kadir Ibričić. Srušena je u Prvom svetskom ratu, da bi krajem Drugog svjetskog rata gorila do temelja. “Tokom Drugog svjetskog rata imanje je kupio Husein Bašić i na istom mjestu podigao novu kuću. Ni ona nije bila dugog vijeka i do temelja je izgorila”, govori Kadir Ibričić.

Nakon što je opet sagrađena i namještena, tokom rata u BiH vojnici su zauzeli to područje i iz kuće odnijeli nameštaj i porazbijali stakla. Dugo se niko tu nije uselio, niti je tu prenoćio zbog priča o prokletstvu tog mjesta.

Livno

Na petnaestom kilometru od Livna prema Bihaću, sa desne strane magistralnog puta na lokalitetu sela Prisap, nalazi se kuća na osami koju je narod nazvao kućom strave i užasa. Zbog priče kako se iz ovog napuštenog objekta čuju jezivi krici, lupnjava i dječiji plač, livanjsko selo Prisap je godinama na meti medija i znatiželjnika. Dok “nevjerne tome” smatraju kako je ljudska mašta isprela cijelu priču oko “prnjavorke”, kako još nazivaju ovu kuću, svedoci lakonski uzvraćaju: “Neka zanoće jednu noć i sve će se samo kazati!”

U Beču živi i radi hodža Aga rodom iz Podrinja: SMATRA SE NAJJAČIM BORCEM PROTIV MAGIJE I DŽINA

Među prvima koji su uvjerili u sablasne pojave bile su izbjeglice koje su u minulom ratu našle u kući privremeno utočište, a kasnije i njeni privremeni (pod)stanari, koji nisu vjerovali“došljacima”. Prema kazivanju “osvjedočenih” u gluho doba noći s tavana su dopirali jezivi krici, a iz zidova je ozvanjao dječiji plač. Do jutra, nije prestajalo lupanje na vratima i prozorima. Lupkanje se čulo i ispod poda i sa plafona.

Strah je brzo iseljavao i slučajne prolaznike i lutalice koji bi potražili konak. Mještani sela Prisap vele kako se u kući niko nije dugo zadržavao, “bižalo se od nje ko đavo od križa, a ko će mu ga znati zašto”. Pod krovom ove misteriozne kuće nije se dugo zadržao ni njen vlasnik Marko Marčenko iz Prnjavora, koji danas živi u Njemačkoj. Znano je da je kući prodavao, ali čim bi kupci doznali za priču, odustajali su.

Dok priče o “ukletoj kući” iz Prisapa kolaju “svitom”, poprimajući neke dodatne motive, mještani ovog malog livanjskog sela ukazuju na narodnu predaju koja kazuje kako je na mjestu “prnjavorske kuće” bilo staro groblje.

Kuća strave

Bilo kako bilo, ovo mjesto je godinama mamac za znatiželjnike, ali i novinare, među kojima je jedan ustvrdio kako mu je “zakazao” fotoaparat. “U ispravnom fotoaparatu sam imao nove baterije, ali jednostavno nisam mogao snimiti niti jedan detalj vezan za kuću strave”, zabilježio je u svojoj reportaži. Mještani smatraju kako u “lovu” na misterije možda jedino ima štete vlasnik “kuće strave”, dok se ovakvim pričama selo zabavlja.

Iako mještani opovrgavaju istinitost priče kako je “ukleta kuća” krivac za smrt dva vojnika u minulom ratu, koje je nakon nekoliko prespavanih noći u “prnjavorskoj kući” zadesila nesreća, priča se kako je jedan vojnik izvršio samoubistvo, a drugog je ugrizla zmija, zbog čeka je preminuo.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending