Pratite nas

Zanimljivosti

Bar u jednu saksiju posadite jasmin: OPOJNI MIRIS OVOG CVIJETA ĆE VAS PREPORODITI

Published

on

Mirisni žbun tamno zelenih listova i blistavo bijelih cvjetova, već hiljadama godina plijeni i zaokuplja maštu ljudi od dalekog Orijenta do Mediterana. Njegova postojbina su daleka Kina i Indija. Danas, on se plantažno uzgaja u Alžiru, Maroku, Egiptu, Turskoj, Italiji i Francuskoj gdje su plantaže ove plemenite biljke pod kontrolom kompanije Chanel. Tamo se dobija najkvalitetnije i najskuplje ulje jasmina.

Cvjetovi se beru samo dva dana u toku godine u vremenskom intervalu od 04:15 h do 07:30 h. Vjeruje se da je u tom trenutku energetski i mirisni potencijal ulja jasmina najveći. Ono što se tada sakupi predstavlja cjelokupnu godišnju berbu od koje se dobija, posebnom enflerage tehnikom, skupojceno čisto ulje.

Stakleni ramovi mažu se masnoćom i posipaju cvjetovima, koji se mijenjaju sve dok se podloga ne zasiti mirisom. Nakon toga posebnim rastvaračem se odstranjuje masnoća i dobija se čisto esencijalno ulje jasmina koje košta oko 60.000 dolara po litru. Ta enormna cijena za koju možete kupiti stan ili skupocjeni sportski automobil, učinila je jasmin statusnim simbolom, sinonimom za raskoš i blagu dekadentnost.

Iako su danas sintetički mirisi potisnuli prirodna ulja iz parfimerijske industrije, aromaterapija sve više postaje trend. Ova čudesna tehnika popravljanja fizičkog i emotivnog stanja, koristi isključivo prirodna esencijalna ulja. Aromaterapeuti ulje jasmina koriste protiv menstrualnih grčeva i olakšavanje porođaja. Nekoliko kapi ovog skupocjenog ulja rastvorenog u 30 mililitara jojobinog ili bademovog ulja predstavlja jedan od najcjenjenijih preparata za njegu suhe i osjetljive kože, naročito one koja je sklona crvenilu.

Posebno se preporučuje kada je potrebno koži vratiti elastičnost i mekoću. Kada 4 kapi ulja jasmina pomiješate sa 4 kapi ulja mandarine i 3 kapi ulja sandalovog drveta i sipate ih u svoju kupku to će vas, prema aromaterapeutskim priručnicima, osloboditi inhibicija, probuditi vašu maštu i podstaći kreativnost. Jasmin ima sposobnost da otklanja mračna raspoloženja i oslobađa podsvjesne želje.

Ovo je ulje optimizma, životne radosti i euforije. Ako baš jasmin zamiriše iz vaše mirisne lampe-isparivača, vi i vaši prijatelji osjećaćete se samouvjereno i raspoloženo za druženje. Stručnjaci za aromaterapiju kažu da jasmin sivi dan pretvara u karneval. Iako mnogima ove tvrdnje izgledaju pomalo luckasto, svi mi znamo da nas miris, baš kao i muzika, može oraspoložiti i učiniti da osjetimo zadovoljstvo i samopouzdanje.

Jedna kap jasmina, koju ste utrljali na potiljak, ispod kose, učiniće od vas kraljicom zabave. Osjećaćete se posebno i jedinstveno, jer ovo ulje na svakoj koži miriše drugačije. Upravo ta činjenica podstakla je Koko Šanel da jasmin odabere kao noseću notu svog čuvenog parfema koji je postao kulturološki fenomen. Ona je tvrdila da žena treba da miriše na sebe, a ne na cvijeće.

Bijeli jasmin simbolizuje odanost, žuti ljupkost i eleganciju, a jasmin je generalno cvijet koji simbolizuje porodicu.

U nekim mjestima se vjeruje da svaka žena treba u kući da ima kesicu sa osušenim cvjetovima jasmina, jer suhi jasmin predstavlja simbol zaštite braka. Imajte to u vidu kada poklanjate cvijeće..

Sadnja jasmina
Prilikom sadnje trebamo voditi računa da vrh jasmina bude okrenut prema suncu a njegov korijen bliže sjenci. Postupak sadnje je slijedeći: iskopa se rupa dubine 50 cm, nakon čega slijedi drenaža, gdje se postavlja drenažni sloj dubine 15 do 20 cm, i kao sloj drenaže najčešće se koristi šljunak ili pijesak. Nakon toga jasmin postavimo 3 cm iznad površine zemljišta i zalijemo vodom.

Kako bi biljka što duže preživjele moramo izvesti presađivanja na što stručniji način. Takođe pored toga potrebno je zalivati biljku koje mora biti dozirano kao se biljka nebi „udavila“ usljed prevelike količine vode. Kod ove biljke važno je ne mijenjati mjesto jer kada se biljka posadi na jedno mjesto i navikne se na te uslove nije poželjno premještati je jer joj treba dosta vremena za adaptaciju što može proizvesti šok za biljku.

Jasmin je prvenstveno penjačica koja se penje tj. obmotava se oko bilo kakvog predmeta a vrlo lako i brzo može da prekrije tlo kao i velike površine. Pored gajenja na otvorenom može se gajiti u saksijama sa tim što je potrebno đubrenje jednom godišnje. Jasmin voli vlažnost ali ne trpi suh vazduh tako da mu ne pogoduju uslovi u stanovima sa centralnim grijanjem.

Miris zbog koga vrijedi živjeti
Posjlednja egipatska kraljica Kleopatra potapala je jedra svojih brodova u ulje jasmina, kako bi joj vjetar zanosno mirisao dok, sa svojim ljubavnikom Markom Antonijem, plovi Nilom. Upravo iz egipatske oaze Fajum jasmin će doći u Evropu, gdje su ga prenijeli Maori.

U Indiji je cvijet jasmina simbol boga Višne. Sastojak je parfema koji pretenduju da budu vrhunski. Iz Kine se raširila moda pravljenja čaja od njegovih suhih cvjetova.Ulje jasmina aromaterapeuti smatraju za jedno od najvrednijih i svakako najskupocjenijih esencijalnih ulja.

Kada su, već ostarjelog, Nikola Makijavelija pitali da li bi volio da se vrati u svoju voljenu Firencu, on je odgovorio:

“Volio bih samo da još jednom pored mene prođe neka od sestara Guči, jer zbog njihovog mirisa vrijedi živjeti.” Ne treba posebno podsjećati da je taj miris zbog koga vrijedi živjeti bio  jasmin. (Naj portal)

PRIOČITAJTE I OVO:

Za ljepši dom: OVAJ CVIJET CVJETA ČAK 75 PUTA

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending