Pratite nas

Sudbine

Azra Arnautović, pčelarka iz Breze: Težak oblik Covida prebolovala uz propolis, med i matičnu mliječ!

Published

on

 Od Covida sam obolila 1. aprila 2021. Kad sam pozitivni nalaz podijelila s nekim ljudima, mislili su da se šalim, da je u pitanju prvoaprilska šala, budući da me znaju kao izuzetno vitalnu, zdravu ženu. Nije bila šala.

Da pčele i bavljenje pčelarstvom zaista život, odnosno zdravlje znače, svjedoči i priča Brezanke Azre Arnautović, 43-godišnje pčelarke koja je u pčelarstvu pronašla mirnu oazu u ovom haotičnom svijetu, ali i zdravlje.

“U ovo loše vrijeme loših ljudi, za mene su pčele najbolji prijatelj i ja razgovaram sa njima i one znaju sve moje tajne. Živim i prilagođavam se njima, u proljeće svakodnevno udišem njihov miris, a ljeta provodim sa njima na planini i one su izvor zdravlja, kretanja, čistog vazduha. Njihov ljekoviti miris mi daje zdravu i pozitivnu energiju za život. Sav uložen trud i vrijeme, moje pčelice mi financijski nadoknade. Ako se pčelarstvo može nazvati granom poljoprivrede onda je to jedina poljoprivredna djelatnost koja u isto vrijeme miriše, daje zdravlje, i finansijsku korist –istakla je Azra za Najportal prije nekoliko godina, kada smo pisali o njenim prvim koracima u pčelarstvu.

Danas, Azra misli isto. A nakon što je u aprilu 2021. godine obolila od Covida, Azra je još i više uvjerena da med i drugi pčelinji proizvodi, itekako blagotvorno djeluju na zdravlje. U nastavku pročitajte Azrinu ispovijest o borbi s koronom.

– Kad sam pozitivni nalaz podijelila s nekim ljudima, mislili su da se šalim, da je u pitanju prvoaprilska šala, budući da me znaju kao izuzetno vitalnu, zdravu ženu. Nije bila šala. Ne znam i ne mogu skontati gdje sam pokupila virus. Odmah sam se samoizolirala, muž me njegovao, bio sa mnom u kontaktu, ali on nije obolio kao ni djeca hvala bogu – prisjeća se Azra mučnih momenata.

Iako joj je saopćeno da je srednje težak pacijent, simptomi su kaže, bili teški.

“Išla sam liječniku i rekli su mi da sam srednje težak pacijent. Izgubila sam snagu, govor, imala sam probleme sa disanjem. Dobila sam i upalu pluća, s obje strane. Ležala sam kao u nekom bunilu, nesvjesna je li dan. Noć, koji je dan. Kad sam se konačno popela na sprat i na kalendaru vidjela da je 17. april, rekla sam ukućanima da nešto nije u redu. Meni je u glavi još uvijek bio 1. april.

Sve se stopilo u jeda dan, a u stvari, prošlo je 17 dana! Zbilja se ničeg skoro ne sjećam iz tog perioda, kao kroz maglu, sve se stopilo – pripovijeda Azra. U tom periodu koristila je antibiotike, vitamine, sirupe za kašalj i još neke lijekove. Temperatura je punih 12 dana bila iznad 38 stepeni, nije se mogla skinuti.

 “Kad mi je k'o malo bilo bolje, zabrinula sam se što to sve tako dugo traje što simptomi ne jenjavaju. Uz liječničku terapiju počela sam koristiti i svoju – med sa kozijim lojem, što mi je odmah oporavilo pluća. Med, propolis, matičnu mliječ… -U svemu tome, bila je sezona matičnjaka jer moje košnice su fararčići dragi slatki koji se uvijek zaroje prije standardnog LR, tako da sam skoro svaki dan uzimala po malo matične direktno iz matičnjaka, naravno za to je zadužen bio moj dragi muž.

-Moram reći da Covid nije nikakva šala, to znaju oni koji su prebolovali i oni koji su njegovali bolesne tako da moja poruka je, jačajmo svoj imunitet zdravom hranom i pčelinjim prozvodima ali te proizvode kupujte od svog pčelara, po mogućnosti da ga poznajete,vjerujete i slušate njegove priče o pašama i lošim i dobrim godinama jer ima dosta iskorištavanja naroda koji kupuje svašta, pogotovo u ovoj pandemiji.

Kod Azre i po prirodni „botoks“

“Imam jedan novitet u ponudi, a radi se o melemu, mehlemu, kremi – kako ko voli reći, a svodi se na isto. Kremica je uglavnom od meda, propolisa, voska naravno čistog, maslinovog ulja, polena i zaista je posebna krema koja hrani i zateže kožu provjereno jer znamo da je polen sjeme života i naše hrane. Ideja se rodila u zimu kad su radovi oko pčela smanjeni i polako eksperimentisanjem sam usavršila kremicu; bilo je i promašaja i suza ali vrijedilo je. Prodajem kremicu po nekoj skromnoj cijeni i niko još nije rekao ništa negativno, najviše se koristi za suhu kožu, opekotine, ispucale pete, a kožu lagano zateže kao botoks. Predivna je.Tajni sastojak za kremicu su čisti pčelinji proizvodi i mnogooooo ljubavi.

Azrini počeci u pčelarstvu

“Prvu košnicu s pčelama kupio je moj muž u jesen 2006. godine. Sam se brinuo o njoj, no, naredne godine, u proljeće, doživio je tešku nesreću na poslu. Ostao je invalid, nije se mogao kretati, a na tu je košnicu pao zaborav. – Nedugo zatim, ispred naše kuće se nadvio “oblak” pčela. Muž mi je rekao da obučem njegovo odijelo i stresem roj u prazan sanduk. Postupila sam tako iako sam se sva tresla od straha. Međutim, pčele sam uspješno stresla u sanduk i nakon tog prvog “dodira” s pčelama, više iz pčelinjaka ne izlazim – priča nam Azra Arnautović.

-Sreća je pa imam redovnog pratioca na pčelinjaku koji mi nesebično pomaže. To je knjiga gospodina Radivojca “Pčelarstvo- napredni priručnik” jer je tako jadnostavna i lijepo i lahko je u njoj sve opisano i napisano. Definitivno, pčela se mora voljeti i poštovati ali, mora se i učiti svakodnevo. 

Znanje o njima proširujem svaki dan. Pčelarstvo je kao medicina, svakodnevno se otkrivaju nove stvari. Učenje je neophodno za poboljšanje pčelinjeg života – priča Azra. Dodaje kako je pčelarstvo spontano zavoljela. Nije bilo plana, kalkulacija, ničega. Samo se desila čista ljubav. – Inače, pčelarim sa farar košnicama prvenstveno što su manje i samim tim lakše od LR košnice, imam i farar nukleuse, izgledaju kao male kutijice. Ja pčele vozim na planinsku pašu i farar košnica brže unese i zatvori ramove tako da ako je paša imalo lošija, ja ipak imam nešto meda

“Inače, zadnjih godina sam sazrela i kako se kaže, omudrovala kao pčelar mada i dalje učim i nailazim na nepredvidive situacije u košnici zato i najviše volim pčelu jer svaki put kada otvaram košnicu, nikad 100 % nisam sigurna šta je i kako je u njoj.

 Dimilicom protiv stresa i briga

Ni joga ni meditacija ni odlazak na Sejšele – tek ja potpalim dimilicu, obučem odijelo i istog trena zaboravim sve svakodnevne brige i probleme; jednostavno se isključim i kad priđem pčelinjaku prvo posmatram kretanje pčela i uživim se u njihov zvuk, mirise…za mene ne postoji ništa više.

“Pčelarima početnicima savjetujem da prvo uče i proučavaju i čitaju o pčelama i svemu vezano za pčelarstvo pa tek onda da nabave košnicu-dvije. Ne srljajte grlom u jagode. Ne bih savjetovala ljudima koji preko noći očekuju profit da ulaze u ovaj posao. Nema ništa brzinski ni preko noći.

“Inače bi se medarima i profiterima zakon trebao baviti, a proizvođači meda bi morali imati ljekarsko uvjerenje da su zdravi, kao i njihove pčele. – Na kraju bih još samo dodala da se prodavci meda ne moraju reklamirati, med sam govori za sebe – kaže Azra.  (Najportal)

 

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending