Razglednice

Atrakcija koja ostavlja bez daha: MJESTO GDJE BUNA GRKLI NERETVU

Published

2 godine

23/08/2022

Petnaestak kilometara južno od Mostara u mjestu Buna grle se dvije smaragdne rijeke – Neretva i Buna.

Osim dvije predivne rijeke koje plijene svojom ljepotom, Bunski kanal nipošto nije poput drugih ušća, a posebnost mu daje činjenica da Buna formira i niz slapova prije nego što se pridruži Neretvi. Poseban je pogled na deltu i zadivljujuću tirkiznu boju u kombinaciji sa prelijepim okruženjem bogatim florom i faunom.

Ljepota ovog krajolika pokazuje zbog čega su Bunski kanali 1970. godine proglašeni dijelom prirode u Zavodu za zaštitu spomenika prirode FBiH i zašto Mostarci godinama vode pravnu borbu da sačuvaju ovaj dragulj Bosne i Hercegovine.

Rijeka Buna duga je svega devet kilometara, a teško da igdje na svijetu postoji rijeka kraćeg toka, veće ljepote i veće popularnosti. Iako je vrelo Bune najčešće ljetna destinacija, kako posjetilaca iz naše zemlje, tako i stranaca, Buna i sve što je okružuje svojom ljepotom i ambijentom mame posjetioce tokom cijele godine.

Rijeka Buna izvire ispod stijene u podnožju brda Hum, a u neposrednoj blizini grada Blagaja. Vrelo Bune važi za jedno od najjačih izvorišta vode u Evropi. Kapacitet vrela je oko 43 kubna metra vode u jednoj sekundi. Istraživanja su pokazala da je podzemni tok Bune, prije izviranja vode na površinu, dug skoro 20 kilometara.

Na ušću priroda pruža najveći raskoš boja, spoj vode, zelenila i kamena, a prizor je svaki put drugačiji, u zavisnosti od godišnjeg doba i količine vode u kanalu.
Bunski kanali nalaze se pored mjesta Buna, gdje magistralni put ostavlja Mostar i kreće prema Počitelju i Čapljini. Hiljade građana dnevno prođu pored, ali rijetko ko je svjestan da prolazi pored jedne od najljepših slika koje priroda u BiH može ponuditi.

Bunski kanali, pravi dragulj prirode, potpuno su turistički neiskorišteni, osim ribara koji baš tu najviše vole da love ribu. Pored Bunskih kanala vodi i biciklistička staza, koju su hercegovački entuzijasti napravili na trasi stare “ćirine” pruge i vodi od Mostara sve do Dubrovnika

Vrelo Bune i Tekija Blagaj mogu se uvrstiti u najpoznatije hercegovačko izletište koje svake godine privlači veliki broj posjetilaca, kako domaćih, tako i turista iz cijelog svijeta. Uprkos svojoj popularnosti ovo mjesto i dalje pruža mir, a istražujući odaje blagajske Tekije uronićete u putovanje kroz istoriju i zaboraviti na sve moderne izazove s kojima se svakodnevno susrećete bilo da ste vjernik ili ne.

Vrelo Bune se nalazi 12 kilometara od Mostara u mjestu Blagaj. Ovo područje je naseljeno od davnina zbog blizine važnih trgovačkih puteva. Pronađeni su ostaci iz praistorijskog, ilirskog, rimskog, vizantijskog i srednjovjekovnog perioda. I danas su vidljive zidine srednovjekovnog grada Stjepana Vukšića Kosače.

Izvor rijeke Bune ubraja se u jedan od najjačih krških vrela Evrope, a iznad samog izvora moćno se nadvijaju stijene koje idu u visinu od 240 metara.

Istorija govori kako je Tekija nastala ubrzo nakon pada Hercegovine pod tursku vlast 1446. godine, a prvi pisani trag donosi Evlija Čelebija 1466. godine u svom putopisu. Tekija je tokom istorije u više navrata obnavljana i preuređivana, a aktivno je radila do 1925. godine, kada je umro i njen posljednji šejh Sejdo Šehović.

Tekija na Buni u Blagaju otvorena je za posjetioce tokom čitave godine i u njenoj predivnoj bašti, s veličanstvenim pogledom na izvor Bune, služe se osvježavajuća pića, čaj i bosanska kafa. Tu se takođe nalazi nekoliko restorana u kojima možete da pojedete pastrmku, i to blagajsku, uvaljanu u kukuruzno brašno, što predstavlja svojevrsni specijalitet. (Naj portal)

Tagovi:buna Bunski kanali tekija turizam

Sljedeća vijest

Neobičan restoran: GOSTI UŽIVAJU U SVOM JELU DOK PO NJIMA PADA SNIJEG

Predhodna vijest

Atrakcija na Ozrenu: MAŠA I LJUBICA SU NAJBOLJE PRIJATELJICE PETRU TUBIĆU (VIDEO)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

6 mjeseci

23/03/2024

NajPortal.ba

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)