Pratite nas

Razglednice

Arhitektonsko čudo: SELO KOJE ČUVA KUĆE S DUGMADIMA STARE 350 GODINA

Published

on

Osim svoje netaknute prirode: od gorja do mora, Turska ima bogatu i raznoliku kulturu regionalnog značaja. Dio jedinstvene baštine Turske čini narodna arhitektura zemlje.

Jedan od najzanimljivijih primjera tradicionalnih narodnih građevina u Turskoj nalazi se u selu Ormana, u podnožju planine Taurus u Antaliji – srcu turske rivijere. Živopisno selo, na nadmorskoj visini od 1.000 metara, pažnju privlači “kućama sa dugmadima” – prekrasnim, slikovitim kućama napravljenim od drveta i kamena.

Put od centra Antalije do Ormane dug je tek tri kilometra. Selo staro 700 godina na najljepši način izmiješalo je historiju, kulturu i prirodu. Kuće sa dugmadima u Ormani gradili su mještani još u osmansko doba, prije 350 godina, i kao takve su zaštićeni dio kulturne baštine zemlje.

Izgrađene su bez maltera, isključivo od kamenja i kedrovog drveta. Ta drvena “dugmad” čuvaju ravnotežu zidova pa je kuća otporna u slučaju zemljotresa. Izgled dijelova na vanjskoj strani drvenih okvira, poput dugmeta, razlog je da se takve kuće nazivaju kućama s dugmadi. Kuće su prilagođene i klimi – imaju debele zidove koje unutrašnjost griju zimi, a hlade ljeti.

Ove kuće, kakvih nema nigdje drugo u Anadoliji, građene su na dva sprata. Kako stanovnici ove regije žive od poljoprivrede i stočarstva, prizemlje služi uglavnom kao štala ili skladište sijena. Kuće imaju karakterističnu stolariju i ukrase majstorske izrade.

Obnovljene kuće s dugmadi danas su pretvorene u dućane ili hotele. Tokom posjete selu, može se odsjesti u jednom od autentičnih hotela, uživati u jedinstvenom iskustvu i doživjeti lokalni način života ljudi koji žive u ovoj planinskoj regiji. Sa više od 300 kuća sa dugmadima i specifičnom prirodnom ljepotom, Ormana čini skriveni raj u podnožju planine Taurus.

Osim stoljetnih kuća sa dugmadima, Ormana ima brojna ekološki prihvatljiva iskustva. Botanički turizam, promatranje divljih životinja, foto safari, trekking, planinarenje i speleologija, samo su dio onoga što nudi ovaj kraj.

Kako je Ormana poznata i po vinogradima, u septembru je ovo selo domaćin godišnjeg festivala grožđa kojim se slavi domaće seosko grožđe (çavuş).
Prolaskom kroz ulice Ormane, svjedoči se izradi drvenarije, tradicionalnih tkanina i kovačkih proizvoda koji su dio stoljetne tradicije.
Ekološku baštinu Ormane čine i prirodna bogatstva u i oko sela. Izvan Ormane proteže se ravnica Eynif te pećina Altınbeşik.

Sa svojim veličanstvenim formacijama sedre, stalaktitima i stalagmitima te efektom ozonske banje, pećina Altınbeşik, najveće podzemno jezero u Turskoj i treće najveće podzemno jezero u svijetu, još je jedno čudo prirode.

Nacionalni park Altınbeşik, gdje se i nalazi istoimena pećina, dom je divljih životinja poput lisica, vukova, veprova, divljih koza i 605 različitih biljnih vrsta uključujući endemske. Nacionalni park pećina Altınbeşik – prvi i jedini pećinski nacionalni park u Turskoj, nadaleko je poznat po svojoj kraškoj topografiji i bujnim borovim šumama.

Nedaleko od parka, na 90.000 hektara prostire se živopisna Eynif ravnica, smještena na historijskoj ruti “Puta svile”. Dom je stotinama divljih konja čiji prizori, dok su u krdima, oduzimaju dah.

Na ravnici je i Tol Inn (Tol Han) iz doba Seldžuka, jedno od nekoliko historijskih ruševina kao i antički grad Erymna, koji datira iz rimskog doba. U ovom naselju koje nikada nije kovalo vlastiti novac, sačuvani su kameni antički stubovi i ostaci pozorišta. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending