Pratite nas

Sudbine

Amputirac i planinar iz Brčkog: MIRKO ZEČEVIĆ – TALIĆ OVOJIO PREKO 70 PLANINSKIH VRHOVA

Published

on

Motivacija i volja su jedno od najvećih “goriva” čovjeka koje ga vuku naprijed, a najbolji primjer za to je amputirac Mirko Zečević-Tadić iz Brčkog, veliki zaljubljenik u planinarenje, koji je do sada osvojio više od 70 planinskih vrhova širom svijeta. On je preživjela žrtva mine zbog koje mu je amputirana jedna noga.

Ovaj svestrani čovjek pored planinarenja i članstva u Planinarskom društvu “Granaš” iz Brčkog, aktivno igra sjedeću odbojku za Sportsko društvo invalida Jedinstvo Boće iz Brčkog, kao i za reprezentaciju Hrvatske. On je tri godine zaredom, od 2016. do 2018. godine, proglašavan za najboljeg sportistu s invaliditetom Brčko distrikta.

“Planinarenjem sam počeo da se bavim još 2012. godine, a prvi uspon sam imao na Maglić, najviši vrh BiH, 2013. godine. Nakon toga sam dobio volju za planinarenjem i polako se počeo zaljubljivati u ovaj sport i uspinjati se na veće vrhove”, ispričao je Zečević-Tadić za “Nezavisne”.

Ističe da je ljubav prema planinarenju stekao najviše zbog toga jer živi na obroncima Majevice.

“Htio sam sam sebi da dokažem da mogu nešto da uradim uprkos tome što sam ostao bez jedne noge. Dao sam sebi zadatak da odradim 10 uspona na planine BiH i to je u početku bila borba sa samim sobom”, kaže ovaj svestrani čovjek.

Između ostalih, Zečević-Tadić je osvojio i Hoher Dachstein, drugi najviši vrh Sjevernih krških Alpa, Grosglokner, najviši vrh Austrije, Himalaje, Kilimandžaro, najviši planinski vrh Afrike, Maču Pikču, sveti grad Inka, Triglav, najviši vrh Slovenije, te Maglić, najviši vrh BiH, na koji se nekoliko puta uspeo.

Prema njegovim riječima, najveću inspiraciju za nastavak planinarenja imao je u tome što je nakon uspinjanja imao osjećaj mira i ljepote koja se osjeti samo kad se čovjek popne na vrh planine.

“Nakon toga sam imao dosta uspinjanja ne samo po planinama BiH i Evrope, nego i svijeta. Bio sam u Africi, Južnoj Americi i Aziji”, istakao je Zečević-Tadić.

Na pitanje koji mu je uspon ostao u najljepšem sjećanju, Zečević-Tadić kaže da je to Kilimandžaro u Africi na 5.895 metara visine.

“Do Kilimandžara sam najveći uspon imao na 2.543 metra, što je velika razlika i rijedak slučaj da osobe preskaču tolike visine, jer se uglavnom ide postepeno. Ponosan sam na sebe, a osjećaj sa vrha se ne može opisati riječima, veličanstven je. Imate pogled na stotine kilometara sa svih strana i veoma je upečatljivo, nekako čovjek nakon teškog uspona dobije dodatnu snagu nakon takvog pogleda”, naglašava Zečević-Tadić.

Najzahtjevniji uspon mu je, kako je rekao, bio na Himalaje u Nepalu, na 6.189 metara nadmorske visine.

“Nisam uspio do kraja da se izborim sa ovom planinom i stigao sam do 5.900 metara, nakon čega sam se morao vratiti. Vodim se tim da, ako ne mogu nešto psihički izdržati, radije ću odustati”, kazao je on.

Naredni ciljevi su mu usponi na dva najveća vrha Evrope, Monblan i Elbrus, kao i Akonkagva u Južnoj Americi.

“Potajna želja i najveći cilj mi je, ako se ukaže prilika, uspon na najviši vrh svijeta Mont Everest”, pojasnio je Zečević-Tadić.

Pripreme Zečević-Tadića za uspon na velike vrhove uključuju svakodnevno hodanje od osam do 10 kilometara po obroncima Majevice, vožnju biciklom svaki drugi dan do 20 kilometara, kao i privikavanje na hranu ukoliko se uspinje van Evrope.

“Metabolizam se mora naviknuti na drugačiju hranu, kondicija je takođe veoma bitna i naravno obavezan medicinski pregled kako bi se ustanovilo da li srce to može izdržati”, zaključuje ovaj svestrani sportista. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending