Pratite nas

Sudbine

Amerika čemerika: VUK JE „NA LOPATU“ ZARADIO 2 MILIONA, A U BOSNU SE VRATIO SA 4 DOLARA (Video)

Published

on

Mohamed Hadžimuratović zvani Vuk (52) iz Ustikoline u BiH privukao je pažnju medija svojom neobičnom i nesvakidašnjom životnom pričom. Naime, ovaj zanimljivi čovjek duge, sjede kose i brade nekada je bio milioner, a danas je skoro pa beskućnik.
Usvojoj ispovijesti na kanalu TV Živa istina govorio je o djetinjstvu, mladosti, inostranstvu i svom životnom putu koji nije bio nimalo lak.

Kako kaže, rođen je kao prvo muško dijete u porodici, nakon četiri ženska djeteta. Djetinjstvo nije proveo kao sva druga djeca, jer je već sa devet godina počeo da radi kod oca.

„Svaki zimski raspust, ljetnji raspust, svaku subotu od petog do osmog razreda sam radio kada dođem iz škole. Pomagao sam ocu u pekari. I otac i djeda su mi bili pekari, a potom sam počeo i sladoled da prodajem – priča Mohamed i dodaje da je kasnije završio srednju vojnu školu u Sarajevu, pa otišao na studije, na Vojnu akademiju u Beograd koje je prekinuo zbog situacije u zemlji pa počeo da radi u prijestonici sve do 1992. godine.

1992. godine se vratio u BiH gdje je, kako kaže, “bio totalni haos i zlo”. Tada je otišao u Njemačku, gdje je radio na građevini i usput pomagao roditeljima koji su došli za njim nakon dvije i po godine i sve do 1998. godine ostali i radili. I on se vratio sa njima u Bosnu i Hercegovinu i shvatio da tu za njega nema hljeba.

Kako navodi, kasnije je preko luteranske crkve otišao za Ameriku, sa tadašnjom ženom i dvoje djece. Išao je na kurs i naučio engleski pa počeo opet da radi na građevini što je trajalo naredne dvije godine. Onda je počeo da se školuje i počeo da radi sam za sebe.

„Otvorio sam firmu, legalno. Moglo se zaraditi samo sa dva posla, to naši ljudi tamo znaju. Nisam prestao da radim ni za tu građevinsku firmu, u kojoj sam počeo – kazao je on i dodao da je u Americi proveo 20 godina i nije mogao više da izdrži.

Iz Amerike se vratio 2019. godine, a svoj boravak tamo je opisao i kao lijep i kao ružan.

„Kupio sam kuću. Zadužili su me 600.000 dolara. Prodali su mi je za 220.000. Uslijedili su finansijski problemi uslovili i krah braka. Zgadili su mi se američki zakoni. Sve ratove su vodili oni, otkad pamtim. Ko je razvalio Jugoslaviju? Amerika naravno. Pobunio sam se protiv njihovog sistema. Odbio sam državljanstvo, isjekao sam pasoš. Moje ime je bilo problem – dodao je.

Zaradio sam sigurno više od dva miliona u Americi i Njemačkoj na lopati i potrošio sam sa rajom. Stavio sam četiri i po dolara u džep i došao. Danas nemam ušteđevinu. Čuo sam od jarana izreku – glup ko štediša – kaže Mohamed koji je mnogo zarađivao i mnogo trošio, ali je mnogima i pomogao, pa i oni njemu pomažu danas.

„Svi me časte kad me vide. Kupe mi cigare, kupe mi da jedem. Sve to dođe na svoje. Nisam ni gladan ni žedan. Dobro se dobrim vraća. To je sto posto tako. Pozitivac sam u vezi svega. Što se tiče moje raje sa njima bih podijelio posljednji zalogaj i tako će i ostati – završava on svoju priču. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending