Pratite nas

Sudbine

Amer na svojoj farmi ima Bakira, Dodika, Brenu…: OVO JE JARAC ŠMINKER, KOJI JE DOBIO IME PO HALIDU MUSLIMOVIĆU

Published

on

Srećko Stipović godinama na svome YT kanalu objavljuje zanimljive TV reportaže o neobičnim ljudima i pojavama na području srednje Bosne. Posjetio je I Amera Beganovića iz Zenice.

Desetak kilometara od Zenice živi Amer Beganobić. On je na svome imanju podigao malu farmu životinja. Kaže da, posljednji put kada je brojao, bilo ih je oko 470. Ima tu konja, koza, magaraca, kokoški, patki, guski, te zečeva.

Oformio je i školu jahanja pa mladi i djeca dolaze da uče jahati. Amer je svu svoju ušteđevinu uložio u ovaj posao, i ne žali jer ga, kaže, sa zadovoljstvom posjećuju ljudi sa svih strana.

“Radio sam u centru grada i pobjegao sam od gradskog sivila da živim na selu. Na ovo me ponukao jedan pas koji je čuvao vikendicu i bilo mi je žao što je sam. Ja sam došao tu s njim, pa smo nabavili kokoške da imamo jaja, pa za njima druge vrste životinja. Sve jedno za drugim – kaže Beganović.
Kaže da mu je najdraže da dolazi jako puno djece koja nemaju dodira inače sa životinjama.

“Puno djece dođe sa strahom. Puno njih je životinju vidjelo na televiziji ili u slikovnici. Neki plaču, boje se, a kada duže vremena provedu onda plačući idu kući jer ne žele da idu. Razbijamo im strah od životinja. Ima i odraslih ljudi koji se boje čak i koka – kaže.

Nema profita, kaže, te da ga ljubav drži u ovoj zanimaciji. Otkriva da i udomljava životinje koje dovode ljudi sa raznih strana.

“Djeci dosade životinje, ljudi neki ne mogu da ih održavaju, da brinu o njima. Donijeli su mi i mačka koji je bio sa čovjekom koji je umro u stanu i bio tu deset dana, pitali su me hoćeš li ga ti uzeti, ja sam ga uzeo. Nikada mačak nije bio napolju, evo ga tu sad kod mene – kaže.

Pokazuje Amer jarca kojeg zove Šminker sa posebnom frizurom. Priča kako su neke od životinja dobile imena po nekim pjevačima, glumcima, a među njima ima i imena političara.

“Imamo Spahiju koji je ime dobio po ministru obrazovanja ZDK. Bijela koza je Halida, ovan je Rogonja. Imamo Franu, Malenu. Šminkerov djed se zvao Halid, koji je imao bijeli čuperak i ime je dobio po Halidu Muslimoviću. Imamo novu jarada tako da je velika mogućnost da dobiju imena po nekim političarima – priča Beganović.

Kaže da čak odrasli znaju napraviti grešku pa pomiješati konja i magarca, a da djeca uglavnom znaju, gledaju crtane pa uoče da magarac ima veće uši od konja.(Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending