Pratite nas

Sudbine

Amer na svojoj farmi ima Bakira, Dodika, Brenu…: OVO JE JARAC ŠMINKER, KOJI JE DOBIO IME PO HALIDU MUSLIMOVIĆU

Published

on

Srećko Stipović godinama na svome YT kanalu objavljuje zanimljive TV reportaže o neobičnim ljudima i pojavama na području srednje Bosne. Posjetio je I Amera Beganovića iz Zenice.

Desetak kilometara od Zenice živi Amer Beganobić. On je na svome imanju podigao malu farmu životinja. Kaže da, posljednji put kada je brojao, bilo ih je oko 470. Ima tu konja, koza, magaraca, kokoški, patki, guski, te zečeva.

Oformio je i školu jahanja pa mladi i djeca dolaze da uče jahati. Amer je svu svoju ušteđevinu uložio u ovaj posao, i ne žali jer ga, kaže, sa zadovoljstvom posjećuju ljudi sa svih strana.

“Radio sam u centru grada i pobjegao sam od gradskog sivila da živim na selu. Na ovo me ponukao jedan pas koji je čuvao vikendicu i bilo mi je žao što je sam. Ja sam došao tu s njim, pa smo nabavili kokoške da imamo jaja, pa za njima druge vrste životinja. Sve jedno za drugim – kaže Beganović.
Kaže da mu je najdraže da dolazi jako puno djece koja nemaju dodira inače sa životinjama.

“Puno djece dođe sa strahom. Puno njih je životinju vidjelo na televiziji ili u slikovnici. Neki plaču, boje se, a kada duže vremena provedu onda plačući idu kući jer ne žele da idu. Razbijamo im strah od životinja. Ima i odraslih ljudi koji se boje čak i koka – kaže.

Nema profita, kaže, te da ga ljubav drži u ovoj zanimaciji. Otkriva da i udomljava životinje koje dovode ljudi sa raznih strana.

“Djeci dosade životinje, ljudi neki ne mogu da ih održavaju, da brinu o njima. Donijeli su mi i mačka koji je bio sa čovjekom koji je umro u stanu i bio tu deset dana, pitali su me hoćeš li ga ti uzeti, ja sam ga uzeo. Nikada mačak nije bio napolju, evo ga tu sad kod mene – kaže.

Pokazuje Amer jarca kojeg zove Šminker sa posebnom frizurom. Priča kako su neke od životinja dobile imena po nekim pjevačima, glumcima, a među njima ima i imena političara.

“Imamo Spahiju koji je ime dobio po ministru obrazovanja ZDK. Bijela koza je Halida, ovan je Rogonja. Imamo Franu, Malenu. Šminkerov djed se zvao Halid, koji je imao bijeli čuperak i ime je dobio po Halidu Muslimoviću. Imamo novu jarada tako da je velika mogućnost da dobiju imena po nekim političarima – priča Beganović.

Kaže da čak odrasli znaju napraviti grešku pa pomiješati konja i magarca, a da djeca uglavnom znaju, gledaju crtane pa uoče da magarac ima veće uši od konja.(Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending