Pratite nas

Sudbine

Aman, aman Bišćanko: KAD JOJ MUŽ ODE NA PUT, ONA SPAVA SA SVEKROM, JER SE PLAŠI MRAKA!

Published

on

Jedna žena iz Bihaća, opisala je kakve je avanture imala sa svojim svekrom dok njen muž nije bio kod kuće, a u nastavku vam prenosimo njenu ispovijest.

“Ni kao dijete, a ni kasnije kada sam odrasla nisam voljela da spavam sama u krevetu. Zbog toga su mi suprugova odsustva veoma teško padala Mrzila sam njegova poslovna putovanja, kojih je bilo mnogo. Mrzila sam ih najviše zbog činjenice da me je ostavljao samu i to još u prvoj godini braka. Proganjao me je strah iz djetinjstva da će me napasti čudoviše iz ormara. I jeste me napalo, samo je imalo lik mog svekra”, ispričala je ona i dalje objasnila kako je došlo do ovog čina.

“Jedne noći me je probudio dodir po ruci. Prenula sam se iz sna, i onako, u bunilu, nerasanjena, ukočila se od straha kada sam pored kreveta ugledala njega. U onom šoku, sva zbunjena, ugledala sam svekra kako mi prilazi skroz go. Ukočila sam se i nisam znala kako da reagujem. Grlo mi se osušilo i nisam mogla da progovorim. Pomislila sam da je sve to san”, rekla je ona i prepričala neočekivan epilog ove šokantne priče.

“Ujutru je sve bilo normalno. Svekar se ponašao kao da se ništa nije desilo. Suprug se vratio i mislila sam da je stvarno sve bio san.

Ipak, dvije nedjelje kasnije ostala je sama i ponovo se desilo isto. Ovog puta moj muž je otputovao na sedmodnevni seminar u Španiju.

“Svekar mi je dolazio svake noći. Shvatila sam da to definitivno nije bio san. Više se nisam plašila mraka. Jedva sam čekala da padne noć i da se moj novi ljubavnik konačno pojavi. Dolazio je svake noći, jedan sat poslije ponoći, kada bih ugasila svjetlo”, rekla je ova žena i objasnila šta se događalo nakon ovih “noćnih posjeta”.

“Nikada nismo pričali o tome, a on bi brzo poslije ljubavnih igrarija jednostavno nestajao. Pomislila sam da se krije od supruge. Muž mi je postao odbojan. Mrzila sam njegovu prisutnost, jedva sam čekala da ponovo ode na neki put. Ali, uslijedio je period u kojem je stalno bio kod kuće. Bivala sam sve nervoznija. Čekala sam da moj muž zaspi, zahrče i da se svekar konačno pojavi. Ali sve je bilo uzalud. Tada sam odlučila da idem na sve ili ništa”, ispričala je žena.

“Tokom jedne jutarnje kafe, posmatrala sam svekra kako pomaže svekrvi da naprave doručak, i to mi je jako zasmetalo. Sasula sam mu naše noćne avanture u lice. Kada je to čuo moj muž, nasrnuo je na njega. Davio je rođenog oca pred mojim očima, a meni je bilo svejedno. U roku od sat vremena izbacili su me na ulicu. Nisam imala kuda. Narednih nekoliko mjeseci čak me je i moja porodica osuđivala, a meni su uručeni papiri za razvod po hitnom postupku”. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending