Pratite nas

Poznati

Aljoša Vučković otvorio dušu: ONO ŠTO IMA SARAJEVO, NEMA NI JEDAN GRAD!

Published

on

Legendarni glumac Aljoša Vučković korača kroz opsmu deceniju. Ima zdravstvebnih I porodičnih problema, ali dobro pliva kroz sve vrtloge.

“Otišao sam u penziju 2009. ali sam igrao dok nije skinut sa repertoara komad „Otac na službenom putu“. Mislim da je to bilo do 2011, još je tu bio Kokan (Mladenović) kao upravnik. Ljudi kažu: „Mogao bi još“. Ne, kad na jednom platnu imate boje to je zanimljivo, ta vaša boja je ili vangogovska ili sezanovska ili nekog renesansnog majstora… Da, mogao bih, ali čemu? Kad odudara od svega ovog danas, to su sad boje koje se tu nalaze. Malo je tome kumovala moja bolest, malo moj porodičan život, došli su unuci. Moja priroda je takva da ne volim da se družim”, kazao je Aljoša Vučković.

On ne krije da je jogonostalgičar. Kaže da se u bivšij Jugoslaviji živjelo bezbrižno.

“I jedva čekam da neko napravi seriju o tom groznom titoističkom vremenu. A o tome kako smo živjeli polako počinju da se otvaraju vrata”, kazao je glumac, a onda je otvorio dušu I evocirao uspomene na svoj život u Sarajevu, Istri, Beogradu…..

“U Sarajevu sam proveo vrijeme od prvog razreda osnovne škole do prvog Gimnazije i, u ono vrijeme, taj grad je bio na neki način centar svih zbivanja. Živio sam tamo kada su se dešavale velike stvari. Zapamtio sam kada se pravio vodovod od Ilidže, čak sam učestvovao u akciji kao osnovac.

Sjećam se kad se napravila prva uspinjača na Trebeviću. Ma, to je bilo predivno vrijeme, nismo živjeli u nekim podjelama, niko nikoga nije pitao ko je i koje nacionalnosti… Poslije sam skontao da je to ta sarajevska raja, koja je bila dominantna. Nije bilo potrebe da budemo dominantni u Beogradu i Zagrebu, jer se znalo da je to tako.

Nikad i nigdje nisam vidio da su žene toliko stabilne i podređene kao u Sarajevu u onom vremenu kada sam živio tamo.

U nekim trenucima i Sarajevo je znalo biti okrutno, da ne kažem kako je to tek bilo u Beogradu, Zagrebu, koji su imali posebne sfere i prihvatanja.

U svakom slučaju, gradove su određivali ljudi, ali opet se vraćam i kažem, ono što je Sarajevo imalo, nijedan grad nema.

Nepobitna je činnjenica da su i Split, Zagreb, Dubrovnik važili za lijepe gradove, ali je Sarajevo imalo tu važnu komponentu i trenutak. Taj lijepi grad Zagreb niti Ljubljana, nijedna prijestonica, nije mogla nadigrati niti mu parirati.

Sarajevo je uvijek imalo dobru bazu, a to je sevdalinka. To je nešto što pojedinci ni dan-danas ne znaju šta je. Ja shvatam sevdalinku daleko bolje od svih drugih. Ne da volim tu divnu pjesmu nego sam to ja, živim sevdah. Sve sam sevdalije slušao i poštovao.

Moji su roditelji iz okolice Splita pa se ja uvijek vežem za te krajeve, ali Istru cijenim ne samo zbog toga što sam rođen tamo već i što sam je upoznao. Ljudi i odnosi koje sam tamo vidio za mene su uvijek ostali kao putokaz prema nekom normalnom društvu. Istra nije opterećena, a ja volim taj dio priče, makar na daljinu ili na trenutke.

Moj otac je radio 70 godina, četiri godine se zajebao za vašu slobodu po nekim gudurama u Drugom svjetskom ratu, da bi umro u 84. godini života razočaran. Ja stan nisam dobio, nego sam ga naslijedio od svog oca i otplaćivao sam ga u Hrvatskoj. A 40 godina staža imam, i novac su mi uzimali da biste ga vi imali.

Što me to nisu pitali novinari nego komentarišu što živim u kući u Beogradu? Šta je koga briga gdje ja živim? Ali nekoga je sve briga, a ja na to ne pristajem. Ne je*em se ni za male, ni za velike pare. Ne razumijem kada neko kaže da je to morao da radi, kao uslovi života te natjerali.

Pa, ako je nekog je*ao život, mene je je*ao. Došao sam u Beograd sa 20 godina, kao trska u okeanu. Mogao sam da se drogiram, da budem kriminalac, da budem pedofil, svašta sam mogao, ali nisam. Jer me je odgojio moj otac komunista, kako danas kažu, “komunjara”.

Serija “Bolji Život”, sve najljepše, visoki profesionalizam, sjajna ekipa, odličan tekst! Nema više toga, ali što možemo, bilo je to neko drugo vrijeme, druga atmosfera. Nismo bili zavađeni niti mržnjama ni ičim. Sad toga više nema, piše »rasprodano«. Mnogi bi vraćali ta vremena, ali kalup je uništen, nema povratka. (nAJ PORTAL)

Poznati

Trifunović o izjavi Gorana Vesića: “Naravno da nisi uhapšen, šećeru”

Published

on

Foto: Pixsell/ATA Images/Antonio Ahel

Srbijanski glumac Sergej Trifunović je uputio poruku bivšem ministru građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Goranu Vesiću, uhapšenom u vezi s tragedijom na željezničkoj stanici u Novom Sadu.

Trifunović je na društvenim mrežama podijelio Vesićevu izjavu u kojoj tvrdi da nije uhapšen. Već da se dobrovoljno odazvao na poziv.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Sergej Trifunović (@whistler_dick)

– Naravno da nisi uhapšen, šećeru. Dio si sportskog paketa “uhvati/poljubi/pusti/zamisliš želju”. Ako ikada budeš procesuiran, to će biti kao u slučaju ubica Slavka Ćuruvije: “Ne bis in idem” – jednom suđenje, drugi put nikada više. Ambasadorsko mjesto te čeka – napisao je Trifunović.

Sergej Trifunović otpjevao pjesmu o hapšenju: “Splitu stižem u zatvore, tisuću sam i po platia”

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending