Pratite nas

Sudbine

Aleksandar je upucao Nikolu iz pradjedove puške: HTIO JE DA UPLAŠI BRATA, ALI…

Published

on

Još jedna tragedija ima veze sa roditeljskom nepažnjom i držanjem oružja u kući. U selu Međulužje kod Mladenovca (Srbija) stradao je 12-godišnji Nikola L. Njega je iz lovačke puške usmrto dvije godine stariji brat Aleksandar L.

Dječaci su bili u kući sa bakom V. L. (56) i prabakom, dok su im roditelji bili na poslu. Igrali su se u dvorištu, a onda, navodno, posvađali oko toga koji će od njih dvojice prvi da uđe u bazen da se kupa. Stariji brat je potom ušao u kuću i uzeo lovačku pušku. Istrčao je napolje, uperio pušku u brata i ona je opalila. Smrtonosni hitac pogodio je Nikolu u glavu i usmrtio ga.

Vidjevši šta se dogodilo, baka dječaka istrčala je u dvorište, i počela da doziva komšije vičući: “Zovite Hitnu pomoć i policiju, brzo”.

U međuvremenu je i ocu dečaka javljeno za tragediju i on je gotovo trčeći došao do kuće. Za to vrijeme, stariji dječak je počeo da bježi iz dvorišta, vičiću:

“Ubio sam brata, ubio sam brata, šta ću sad.”

Nažalost, za Nikolu nije bilo spasa, a Aleksandar je ubrzo pronađen i priveden. Policija je privela i V. L. zbog sumnje da je lovačku pušku, koja je najvjerovatnije pripadala sada njenom pokojnom suprugu, držala neadekvatno obezbijeđenu i bez dozvole.

Kako je tačno došlo do ove velike porodične tragedije, utvrdiće istraga. Prema prvim, nezvaničnim informacijama, sumnja se da je oružje bilo napunjeno, da Aleksandar to, najvjerovatnije, nije ni znao i da je iz nehata ubio brata.

Komšije sa kojima su novinari razgovarali nisu znale da kažu kako se tačno dogodila tragedija, kao ni gdje se nalazila puška i kako je Aleksandar do nje došao.

„Ne znam da su ta djeca ikada uzimala oružje u ruke, niti se do današnjeg dana iz te kuće čula galama, svađa, a kamoli pucnji – naglašava komšija.

„Ali, vidite đavo nikada ne miruje i šta se iz naivne dječije igre izrodilo. Tragedija za oboje djece, roditelje, ali i komšiluk, koji ih poznaje i voli.

Kako priča komšija, do trgedije je došlo kada je dečak uzeo dedinu pušku.

„Deda je preminuo prije dvije godine, a imao je oružje kao i svi, vjerovatno od oca. To je znači sigurno pradedina puška, čudno je da je puška bila tako dostupna – kazao je za Republiku komšija nesretne porodice.

Prema njegovim riječima, do tragedije je došlo vjerovatno iz bezazlene šale dvojice dečaka.

„Pričaju, ja ne znam šta je istina, navodno je dječak htio da preplaši brata pa je zato uzeo pušku – rekao je meštanin. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending