Pratite nas

Sudbine

Ako vam duže stoji krut – to je korona: FRANCUZU NA RASPIRATORIMA 4 SATA SMIRIVALI EREKCIJU

Published

on

Slučaj 62-godišnjeg pacijenta koji se javio u bolnicu sa simptomima COVID-19, ali i višesatnom erekcijom, dokaz je da su kod te bolesti krvni ugrušci češći i mogu se javiti i kod onih bez rizika

Iako bi se neki mogli šaliti sa slučajem 62-godišnjeg muškarca koji boluje od COVID-19, a nedavno se javio u bolnicu u okoliNi Pariza zbog erekcije koja je kod njega trajala oko četiri sata, stvari nisu za šalu. Naime, prijapizam je neugodna, često vrlo bolna erekcija, koju definiraju i kao ‘produŽenu erekciju’, a zasad se ne povezuje s COVID-om 19, odnosno nije uvršten u moguće simptome korona virusa.

Ipak, francuski ljekari tvrde da se može naći poveznica, te da naučnici i ljekari koji se bave oboljelima od COVID-a to moraju uzeti u obzir kako bi se ubuduće spriječile komplikacije kod pacijenata.
Tim ljekara iz Centra Hospitalier de Versailles u Le Chesnayu koji su se bavili ovim pacijentom, opisali su kako se muškarac prvi put javio ljekaru zbog vrućice, suhog kašlja, proljeva te zbog toga što se osjećao loše. Inače je djelovao dobrog zdravlja.

Ljekar mu je propisao antibiotike, no dva dana kasnije muškarac je počeo imati problema s kratkoćom daha. Na kraju su mu zatajili respiratorni organi i morali su ga primiti u bolnicu i staviti na kisik. Istovremeno, CT njegovih pluća pokazao je nešto što su lljekari opisali kao ‘ludi obrazac pločica’. Uzorak tekućine u plućima upućivao je na akutni respiratorni sindrom koronavirus 2 (SARS-CoV2), odnosno COVID-19.

– Fizički pregled pacijenta pokazao je da je prije toga postojao i neprepoznati prijapizam – stoji u Izvještaju o stanju pacijenta, što u osnovi znači da niko kod pacijenta nije primijetio erekciju prije samog fizičkog pregleda.

Naravno, kad čovjek ima problema s disanjem, penis nije prva stvar na koju će ljekari obratiti pažnju – osim ako ne uoče da ste s njime radili nešto neobično, od čega vam je mogao stati dah. No, tako zapravo uopće nije jasno koliko je prije fizičkog pregleda već trajala erekcija kod pacijenta.

Ljekari su najprije pokušali staviti obloge od leda na njegov penis, ali to nije ‘oborilo problem’. Kad su zaključili da ta situacija traje već četiri sata, promijenili su plan: Uzeli su uzorak krvi iz krvne žile u njegovom penisu za testiranje. Sreća u nesreći bila je da je pacijent već bio sediran, zbog stavljanja na aparate za kisik.

Uzorak krvi pokazao je da postoje krvni ugrušci te visoki udio ugljičnog dioksida, uz nisku razinu kisika. što je znak ishemijskog prijapizma. Kod ishemijskog prijapizma podrazumijeva se da krv ne može napustiti penis, što zahtijeva hitnu medicinsku pomoć, jer može doći do oštećenja tkiva penisa.

Ubrizgali su lijek etilefrin u njegov penis. To je lijek koji može potaknuti simpatičke živce u tom području, što može dovesti do opuštanja krvnih žila. To se na kraju i dogodilo.

Pacijent je dobio i 40 miligrama sredstva za razrjeđivanje krvi, enoksaparina, i to dva puta dnevno, kako bi se spriječilo daljnje stvaranje ugrušaka.

Srećom, nakon 14 dana, liječnici su ga uspjeli skinuti i s aparata za održavanje funkcije disanja, pa je njegov oporavak mogao započeti.

Nakon svega, ljekari su se zapitali zašto je razvio taj problem baš povezano s Covid-19. No, nema nejasnoća: I do sada su istraživanja pokazala da se infekcija korona virusom može povezati s krvnim ugrušcima. Na taj fenomen ukazali su naučnicii još u aprilu, na osnovu prvih izvještaja o oboljelima kad se pisalo da Covid-19 može rezultirati u krvnim ugrušcima iz tri razloga.

Dakle, postoji šansa da je Covid-19 doveo do prijapizma kod spomenutog pacijenta i zapravo se može reći da je izvještaj francuskih liječnika ukazao na još jednu moguću komplikaciju infekcije korona virusom, piše Forbes. Zaključak liječnika objavljen u digitalnom izdanju American Journal of Emergency Medicine.

 

 

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending