Pratite nas

Sudbine

Aida je danas uspješna žena u Americi: TRAGAM ZA ŽENOM KOJA MI JE KAO IZBJEGLICI DAROVALA 100 DOLARA

Published

on

Ayda Zugay, danas Amerikanka, godinama čuva jednu omotnicu za koju se nada da će joj pomoći da pronađe nepoznatu ženu koja joj je pomogla kada joj je to bilo najpotrebnije.

Naime, kada je imala 12 godina, Ayda je sa starijom sestrom Vanjom otišla iz bivše Jugoslavije. Tada su letjele iz Amsterdama u Twin Cities. U avionu su sjedile do dvije, pretpostavljaju, stanovnice Minnesote i s njima podijelile svoju priču. 17-godišnja Vanja rekla je kako su djevojke iz Jugoslavije, zbog rata, pobjegle u Mađarsku, pa su nakon nekog vremena iz Budimpešte krenule u SAD. Tada 12-godišnja Ayda nije znala engleski, ali je jednoj od žena pomogla oko pletenja, zbog čega ih je nagradila.

Dala im je omotnicu u kojoj je pisalo: “Za djevojke iz Jugoslavije, žao mi je što je bombardiranje vaše zemlje uzrokovalo vašoj porodici toliko problema. Nadam se da će vaš boravak u Americi biti siguran i sretan za vas. Dobro došle u Ameriku. Molim vas, neka vam ovo pomogne.”

Kada su omotnicu otvorile, djevojke su se šokirale kada su otkrile da se unutra nalazilo više od 100 dolara i zlatne naušnice, piše CNN.

Ayda tvrdi kako bi se mnogima ovo činilo kao mala gesta, ali da je njoj i njenoj sestri tada to bila velika stvar. Taj im je novac, kaže ona, pomogao da kupuju hranu cijelo ljeto.

Ayda kaže kako je pokušala saznati ko je žena koja im je pomogla. Zvala je hotele, turističke kompanije, razgovarala s novinarima i objavila fotografiju omotnice na Redditu. Ali, zasad, kaže, ništa nije pronašla.

“Sestra i ja smo se tada pogledale i zagrlile. Ta omotnica bila je sve što smo imale. Bilo je jednostavno nevjerovatno da je neko bio spreman potrošiti toliki novac na nas.”

Kaže kako joj je ta gesta puno značila jer kasnije nije naišla na ovako nešto. Tvrdi kako joj je često bilo teško zbog raznih predrasuda te je često pokušavala sakriti da je izbjeglica.

“Željela sam izbrisati svoj identitet kako bi se osjećala prihvaćeno, ali shvatila sam da se to nikada neće dogoditi. Ta omotnica bila mi je poput dijamanta u mraku. To je razlog zbog kojeg sam je zadržala i još uvijek tražim ženu koja mi je dala”, kaže.

Ayda kaže kako joj je velika želja pronaći tu ženu, naročito jer je danas jako puno izbjeglica u svijetu, te pokazati kako im bilo kakva lijepa gesta može pomoći i olakšati. Iako, tvrdi, pomalo gubi nadu da će nepoznatu ženu ikada naći, ipak neće odustati. Nada se kako će se njena priča proširiti i da će jednoga dana doći do nje. Osim ako žena ne želi da je se pronađe. Zbog toga su djevojke ovih dana ponovno objavile video uz nadu da će im neko pomoći. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending