Almir Buza, muzičar čije ime se nalazi ispod pjesama Merlina, Džinovića, Proeskog…: ‘Naši ljudi ne vole iskrenost, vole više da ih lažeš’

Almir Buza, muzičar čije ime se nalazi ispod pjesama Merlina, Džinovića, Proeskog..

Za vrsnog muzičara i harmonikaša iz BiH Almira Buzu, veoma često kažu kada uzme harmoniku da svira, ona ne da svira već počne da priča. Prema njegovom sjećanju prvi put harmoniku ja zasvirao kada je imao nekih desetak godina.

Dar prema harmonici

– Moj rahmetli babo je kupio harmoniku drugom ili trećem bratu po redu, a ja sam sa babom bio konstantno u radnji, bio je stolar po zanimanju. Nakon što je jednog dana harmonika stajala po strani ja sam onako iz radoznalosti je uzeo i, počeo onako nesumično da sviram i to sa jednim prstom. Rahmetli babo se baš pozitivno iznenadio tim nekim mojim slučajno otkrivenim darom prema harmonici. Poslije harmonike došle su i klavijature, tako da sam uvijek i jedno i drugo ganjao – otkrio nam je na početku razgovora Almir Buza.

Da li se sjećate prvog poznatog pjevača sa kojim ste stali na binu i svirali?

– Kako da ne, bio je to rahmetli Ćazim Čolaković, davne 1983.godine. A, iste godine stao sam na binu i sa Enesom Begovićem, ja dijete, a on momak, ozbiljan pjevač. Onda su se redali pjevači od Mileta Kitića, Harisa Džinovića, Šemsa Suljaković…

Ko Vam je bio uzor u sviranju harmonike?

– Prije nego što se pojavio Dragan Stojković Bosanac, bio je pokojni Buca Jovanović. On je jednostavno pričao sa harmonikom. Ja sam oduvijek ganjao te instrumentaliste, a one one koji snažno udaraju. Mirko Kodić je isto vrh, ali Dragan Stojković meni bio vrh vrhova. Sviđalo mi se kod njega kako razmišlja, kako se pravi pjesma, aranžman.

Kako Vi danas gledate na Vaše nasljednike da tako kažem, na neku novu generaciju harmonikaša? Da li traže savjete ili misle da su rođeni sa znanjem?

Opasni muzičari

– Ima, ima ih zaluđenih koji su dovoljni sami sebi. A mnogo više je izuzetno vrsnih mladih harmonikaša koji traže savjet Ali, ima jedan kojeg bi posebno izvojio. To je Haris Kaltak. Kako bi mi muzičari između sebe rekli, Haris je vanzemaljac, kako dobro svira harmoniku. Ali, ima još par odličnih mladih ljudi koji su na dobrom putu da postanu opasni muzičari.

Koji je bio prvi pjevač sa kojim ste ušli u studio i snimali album ili pjesmu?

– Mislim da je to bilo 1987. ili 1988. godine sa Nedžadom Esadovićem Nećkom. Bili smo kod čika Daše na Ilidži u studiju. Kasnije su se nizali drugi pjevači, studiji, a dugo godina sam proveo u diskografskoj kući Intakt.

Otvorili ste svoj studio u Visokom?

Studio u Visokom

– Taj studio kojeg sam otvorio on postoji već veoma dugo, ali je dugi niz godina bio u Štutgartu, tokom devedestih godina. Bio je to zajednički studio mene i mog prijatelja, basiste Željka Stjepanovića. A, onda je došlo do nekog zatišje, valjda smo se bili obojica umorili od svega. A, kako su godine prolazile ponovno se javila ta neka želja u meni, želja za studijskim radom. Tako sam prije nešto više od godinu dana opet oživio tu priču.

Da ste karijeru harmonikaša gradili u Srbiji, da li biste bili mnogo bolje pozicionirani već što ste to danas u BiH?

– Definitivno da. Recept za to ne znam ali sam siguran da uspjeh bio još mnogo veći. Imao sam ja ponuda od mog starog i dobrog prijatelja Žike Jakšića, sa kojim prijateljujem više od 30 godina. On me zaista zvao, molio da dođem, govorio da će mo napraviti dobar posao u Beogradu i Srbiji, ali ja mlad, lud i zaljubljen. Tada i to vrijeme kada su stizale te ponude, ja sam se ludo zaljubio, tako da me ništa nije interesovalo, ni uspjeh, ni Beograd. Ostao sam u Njemačkoj i onda se, sa danas mojom bivšom suprugom vratio za Bosnu, odnosno u Sarajevo.

Almir Buza je radio sa mnogim estradnim imenima, a njegovo ime nalazi se ispod pjesama Dine Merlina, Harisa Džinovića, pokojnog Tošeta Proeskog…

A, o saradnji sa njima nam je rekao:

– Dino je jedan i jedini i, najveći profesionalac na našim prostorima, na prostorima nekadašnje Jugoslavije. Za Harisa mnogi kažu da je ters, a on je samo iskren. Naši ljudi ne vole iskrenost, vole više da ih lažeš. Istina boli, pa je za mnoge od njih ters. Haris je veliki gospodin, odličan pjevač i pravi jaran. Haris je i opasan muzičar, pa ga ni po tom pitanju ne možeš folirati.

Ne vučem za rukav

A, što se tiče Tošeta sa njim je došlo do saradnje preko mog prijatelja Dade bubnjara, koji danas svira u Parnom Valjku, godinama je radio sa Džibonijem. Tako me jednom zovu Dado i Nikša Bratoš i pitaju me da li bi došao do Zagreba jer rade na novom albumu Tošeta Proeskog. Odmah sam prihvatio jer mi se baš sviđalo kako je pjevao. Radio sam na tri pjesme, a jedna od njih je „Igre bez granica“.

Almir Buza se nikada nikom nije nametao, u razgovorima, kontaktima sa ljudima je tih, a na bini tek dolazi do izražaja svo njego umijeće.

– Ja se nikada nikom nisam nametao, nudio pjesme na silu, obećavao tamo neke hitove. Svako od pjevača ima uho, sluh, ako misli da sam mu ja dobar da mu napravim pjesmu, ja sam tu za svakog od njih. Možda se ta neka moja skromnost ili ta neka lagana povučenost nekome čini kao neki moj hendikep, ali ja ne gledam na to tako. Meni je 55 godina i, nema potreba da se namećem i vučem pjevače za rukav.

Imate dva sina, da li su oni muzikalni?

– Stariji je četvrti razred Srednje muzičke škole, mlađi ne da je talentira, već je pretalentiran, ali nije zaintersovan.

Bato Šišić (Naj portal)