Hasiba Agić o Boži Vreću
Primadona narodne muzike i bh. sevdaha Hasiba Agić konačno je postala dio poznate i priznate „Kuće sevdaha“ u Sarajevu. Sreli smo je u njemačkom gradu Dortmundu i to je bila idealna prilika da sa njom razgovaramo kako na tu temu, pa i na temu muzike i njene karijere općenito.
Nikoga ne ‘vučem za rukav’
Odmah smo je pitali zašto je trebalo toliko dugo vremena da se njena slika sa njenom kompletnom bigrafijom nađe u „Kući sevdaha“?
– Svi koji me imalo poznaju, znaju da ja nikada ama baš nikada nikoga nisam „vukla za rukav“ za bilo šta u životu da učini za mene. Ja se držim one krilatice, ono što mi je dragi Bog odredio to će se desiti. Ono što nije neće se nikada desiti. To je jednostavno moja parola u životu. Moli se samo dragi Bog, a sve ostalo je relativno u životu, ko će i koga će neko nekog za nešto moliti. Isto tako je i sa postavkom postavkom moje slike i biografije u „Kući sevdaha“. Slagala bih da nisam željela da se davno vidim da sam tu kao i svi drugi, ali pravda je dostižna. Istrajala sam u svojoj ljubavi prema sevdalinci. Došla sam i ja na mjesto kome pripada moj lik i djelo.
Sa Vašim vrhunskim glasom možete se staviti u rang najpoznatijih operskih pjevačica. Samo što Vi pjevate sevdah. Da li je konačno došlo vrijeme da se sevdah svijetu prezentira na originalan način, kako se oduvijek pjevao, a ne kako ga danas prezentiraju neke mlađe generacije pjevača?
– Ja bi bila najsretnija kada bi se sve to konačno postavilo na svoje mjesto. Jer sevdalinka to zaslužuje, ali i neke druge novokomponovane pjesme. Ima toliko lijepih novokomponovanih pjesama da su se one vremenom svrstale u red sevdalinke. Ne volim i nerado slušam te drastične promjene u izvedbi i prezentiranju sevdalinke. Nije problem potruditi se pa sevdalinku sa nešto malo novog zvuka približiti novim generacijama. Ali ne na ovakav način kako se to čini. Nekada su ljudi jahali na devama, a danas se voze najskuplji automobili, električni automobili. Ali deva i danas postoji i zaštićena je, nije nestala.
Ne dira se ono što je izvorno
Ono što želim da kažem, da se ne dira ono što je izvorno. Ljudi koji su stvorili tu izvornu sevdalinku su otišli sa ovog svijeta. Ne mogu se braniti zbog toga što je neko skrnavio njegovo djelo koje je napravio za generacije. Ja ne branim sebe, možda sam i ja nekada nešto loše otpjevala, ali sam uvijek pitala nekog starijeg da li je to ispravno ili nije?
– Moja generacija je rada da mladima pokaže što trebaju da znaju ili žele da znaju. Ja bih izdvojila mladog, talentovanog harmonikaša Damira Galijaševića. Njemu je dragi Bog dao znanje, mogućnost da se bavi sevdalinkom, muzikom koja čuva sevdalinku na jedan pravi i ispravni, originalni način. Onda kada vidim Damira i još neke oko njega, sama sebi kažem da izvorna sevdalinka neće nikada da izumre. Damir sevdalinku radi na jedan moderan način da je približi omladini. Ali ostaje ono izvorno u njoj. Jednostavno joj se obuče ljepša haljina i ništa više.
Koliko ima istine u izjavi Bože Vreće da je ugrožen u Sarajevu zbog toga što pjeva sevdalinku i što je Srbin?
To je čista laž
– Ja sam se zgrozila na tu njegovu izjavu. Po meni to je strašno što je izjavio. Ja sam tog istog Božu Vreću bezbroj puta bodrila u Kući sevdaha, bio je jedno divno dijete. Ne samo ja već i mnoge druge kolege dolazile su da ga podrže bio im je jako simpatičan. U njemu smo vidjeli veliki talent, potencijal. Posebno kada bi pjevao akapelu. Nekad ga je neko čudno gledao, ali svi mi pjevači koji bi se zatekli tu smo ga podržavali.
– Međutim ja sam doživjela šok kada sam vidjela šta se iz svega toga izrodilo. Sram da ga bude njegove izjave. Sve i svašta da je neko pričao za njega, ali da je to neko rekao za njega, je čista laž!! To što on unakazi sevdalinku, to što je pjeva nakardno sve mu halalim, ali tu izjavu mi ne halalim. Prave sevdalije ne izlaze na binu onako obučeni kao on i skaču u nekakvim haljinama i štiklama. Zar takvi da nas u svijetu predstavljaju, zar na takav način da se prezentira sevdalinka u svijetu?
Ubacite zrno kukolja
Šta je bilo sa Udruženjem Bosni u Amanet?
– Imali smo zaista najljepše namjere, ta ekipa koja je bila na samom početku. Prilično smo to bili uveli u neki red, počeli su nam dolaziti eminentni ljudi, glumci, pjesnici, pjevači… I, onda se desi, da kada u jednu vreću žita ubacite jedno zrno kukolja i onda se pokvari cijela vreća. Eto to se desilo tako, ja neću nikoga da imenujem, svako će se prepoznati. A, namjere su bile časne i poštene,a ja im želim sve najbolje i najljepše.
U Vašem reportoaru ima i rođendanskih pjesama?
– Da ima zaista lijepih, a jednu sam još dok je Ćazim Čolaković rahmetli bio živ. On je imao veliki hit pjesmu „Majko, sretan ti rođendan“. Često sam pjevala tu pjesmu na rođendanskim druženjima i onda sam pitala Ćazima da je snimim ,ali da bude „Sine, sretan ti rođendan“ i on je pristao i baš mu bilo drago. Dakle, pitala sam Ćazima i nikada ne bi ništa snimila iz leđa nekom kolegi ili kolegici.
Bato Šišić (Naj portal)
