Sarajevsku, ali i balkansku javnost šokirala je vijest da je preminuo Enes Kršo, dijete sarajevske „memli strane“, tvorac sada već čuvenog „Kalman radija“ koji je ostao upamćen po sloganu „Rušimo sve barijere“. Jedan je od Sarajlija koji su se čitavog života isticali svojom plemenitošću, humanizmom, vedrinom, vizionarstvom i karakterom.
Umro je mlad, nepunih 68 godina. Iza njega ostali su ucvijeljeni njegova životna saputnica Indira, unuk Faris, za kojeg je bio posebno vezan, te sin i kćerka sa svojim porodicama, ali i sestra Nizama, te njena djeca.
Danas, na posljednjem oproštaju, 15 minuta prije posljednjeg ispraćaja otvorilo se i sarajevsko nebo. Kao da je i ono oplakivalo sarajevskog Kiku, ili Kalmana, kako su ga zvala sarajavska raja. Bio je sjajan trgovac, menadžer, znao je “napraviti novac” od svakog biznisa. Iznad svega bio je čovjek, pravdoljubac, veliki radnik i poštenjačina, kojeg su voljeli i sarajevski prosjaci, i gospoda. Dosta je on sirotinje nahraio i zbrinuo, ali nikada o tome nije želio puno pričati, niti se eksponirati.
Ostavio je Enes Kršo trajan, dubok i veliki trag u medijskom prostoru, stvoriviši sada već legendarni Kalman radio prije dvadesetak godina, u čijem programu se ljubav prema BiH provlačila na specifičan način. Mnogo je zadužio i bosansku estradu.
Danas, na posljednjem ispraćaju niko od medija se nije pojavio, a od estradnih zvijezda kojima je Kršo ustupao Kalmanove minute ili sate, te ostavljao velike bakšiše u sarajevskim restoranima niko se nije pojavio. Jedini koji je klanjao dženazu iz svijeta estrade bio je Nihad Alibegović.
Poznavajući Enesovu veliku dušu, duboku kao more, a visoko kao Vlašić, on će se svima osmjehnuti i na Onom svijetu. Nikada nije bio zlopamatilo, već je osmjehom i praštanjem razoružavao sve koji su mislili drugačije, ili radili loše.
Neki su Kršu poznavali decenijama, neko kratko,neki ga nisu upoznali nikada, ali svi su znali za “Kršu Kalmana”, tvorca prvog i neponovljivog narodnog radija u BiH, kojeg je pokrenuop za ljubav svoga sina Ede.
Posljednjih desetak godina se povukao u mirniji život. Novu luku je pronašao u Mostaru, gdje je sa svojom novom saputnicom Indirom živio novi, kako je znao reći ljepši i sretniji život. Darivao je ljubav, ali je i dobijao. A bio je, kako je znao kazati, decenijama željan ljubavi.
I taman kada se navikao na rahatluk – smrt je pokucala na vrata njegovog srca. U petak, drugog oktobra su ga zaboljeli bubrezi. Kontaktirali su svoga doktora Mirsada Đuguma u Sarajevu, jer se sumnjalo da mu se pokrenuo kamen u bubregu. Ovaj je preporučio da se hitno jave doktoru Omeroviću u Mostar. Već je sve bilo isplanirano da ga sestrioć u subotu preveze do sarajevskog Kliničkog centra. U subotu ujutro on je bio krenuo prema Mostaru.
Ali, nije stigao da vidi svoga daidžu živog. Tog jutra Enesu se bol preselio na desnu stranu tijela. Izdahnuo je na rukama svoje životne saputnice Indire.
– Ajj, moja Indira, umirem – bile su zadnje riječi koje je izgovorio u krilu žene, koju je ove jeseni imao namjeru vjenčati. Čekali su da se smiri pandemija sa koronom. (Naj portal)
