Nema pisanih tragova kada je otkriven „Izvor ledene vode“ nadomak današnjeg glavnog puta koji povezuje naselja Elkasova Rijeka i Makići sa jednom od najstarijih džamija na Starom gradu, ali ova zdrava, izvorska voda, pominje se u narodnim predajama i „starinskim“ pjesmama bužimskog kraja.
Ne zna se ni ime prvog graditelja bunara na izvoru, ali vremenom narod će mu kumovati dva imena: „Veliki ledeni bunar“, a od 1968.godine i „Abidov bunar“, nazvan po graditeljima Abidu i njegovoj supruzi Sebili Alijagić koji su ostavili iza sebe hajrat prije nego što su „preselili na bolji svijet“.
Bilo nekad
Ono po čemu je ovaj bunar nadaleko poznat je temperatura vode koja je ljeti ledena, a u zimskom periodu neobično topla. U narodu se to kazuje ovako: „Što je vrijeme toplije voda je sve hladnija, što je vrijeme hladnije voda je toplija!“
U daljoj, ali i bliskoj prošlosti, pralje su i u najhladnijim zimskim danima prale ćilime, serdžade i drugu prostirku, jer voda u bunaru je bila, kako bi se govorilo, kao u „toploj banjskoj vodi“. Da je tako bilo dokaz su i tri korita, ili tri tekneta kako neki vole kazati, namjenski građena za ovakve potrebe.
Pitkost vode
Nekad je voda tekla iz dvije česme, sve dok u naše vrijeme dio vode nije „pozajmljen“ gradskim potrebama, pa danas voda iz bunara ističe samo na jednu česmu, ali i dalje uvijek jednakim mlazom, bilo to u ljetnom ili zimskom periodu.
Vjeruje se kako je ovo najpitkija voda na ovom prostoru, a narod joj pripisuje i ljekovita svojstva, od vjerovanja kako otvara apetit za jelom do toga da je bir iladž za spravljanje kahve i himbera, jer mehkoćom i pitkošću čini ove napitke slađima. Nekad je Abidov bunar bio mamac za okupljanja mladih i ašikovanja, a danas maksus navrate stariji koji se žele podsjetiti na mladost i dobra stara vremena u kojima se sporije, rahatnije i duže živjelo i uživalo. (Naj portal)
