Nije toliko popularan i poznat, koliko to ustvari zaslužuje njegov talenat, njegovo obrazovanje. On se zove Kenan Hasić i, za mnoge, a posebno one koji ga lično poznaju i koji su imali priliku da ga slušaju uživo, za njih bh. Pavaroti. Pjeva sve žanrove muzike, od Baha do sevdaha.

Kenan Hasić je rodom iz Srebrenika, a poznato je da iz tog grada dolaze samo najbolji i najkvalitetniji pjevači. Sa Kenanom smo razgovor vodili i Frankfurtu, a u taj grad je bio došao da bude dio humanitarnog koncerta za Jablanicu.

Podjednaka ljubav

– Svi smo svjedoci da danas nedsotaje humanosti među ljudima i ja sam uvijek sretan kada se da važnost tome i uvijek se rado odazovem. A, što se tiče mene lično i tog nekog mog muzičkog životnog puta i prezentaciji publici, sve je to do sada bilo u nekim intimnim krugovima. Ja sam po nekoj svojoj prvoj putanji, angažmanu bio u Narodnom pozorištu u Sarajevu, angažovan za uloge koje sam pjevao po projektu kada je ozbiljna muzika u pitanju.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by naj_portal (@najportal)

Završio sam Muzičku akademiju u Sarajevu, odsjek solo pjevanje, a poslije sam završio i magistarski studij. Tako da sam u tom nekom mom prvom muzičkom putovanju bio malo više orijentiran na ozbiljnu muziku. Ipak, sam uporedo jako volio da istražujem i pjevam sve vrste muzike i žanrove. To mi je bio izazov u početku, a kasnije postalo i ljubav. Imam uzore kako u zabavnoj tako isto i u narodnoj muzici, u sevdalinci i ozbiljnoj muzici. Tu je moja ljubav podjednaka u svim tim žanrovima muzike.

Rekao si da imaš svoje uzore u muzici, pa koji su to sve?

– U ozbiljnoj muzici to je svakako Lučiano Pavaroti. Oduvijek mi je bio fascinantan i on je jedan od razloga zašto je moj put u ozbiljnoj muzici imao uporište. Pavaroti mi je bio vodilja kako bi sve to trebalo da zvuči. A, ono što je meni jako važno bio je izuzetno dobar čovjek.

U zabavnoj muzici moj uzor je bio i ostao Oliver Dragojević. To je čovjek koji je definitivno pomjerio granici u našoj pop kulturi, bio je vrsni umjetnik. A, što se tiče narodne muzike tu se grana na dvije strane. Što se tiče narodne muzike tu je bez sumnje Šaban Šaulić, a po pitanju sevdalinke, što je ono istinsko i pravo bosansko, tu je bez konkurencije Safet Isović.

Velika porodica

Prema informacijama koje imam, da li ima istine u tome da si ti dio autorskog tima za pjesmu „Žal“ Šabana Šaulića?

– Evo da sada to i konačno kažem, nema, zaista nema. Ali, imao sam prilike da tu pjesmu čujem i prije nego što je objavljena jer sam bio, a i sad sam u dobrim odnosima sa Banetom Vasićem. Tako da sam imao tu čast da neke pjesme čujem prvi put, prije nego što su i objavljene.

Dolaziš iz Srebrenika, da li u Srebreniku postoji neko ko ne zna da pjeva?

– Hahah, to je onako malo teško pitanje. Bit ću iskren i meni je samom nekako fascinantno, koliko je mladih ljudi pa i ovih starijih sa karijerama koje su izuzetno uspješne, nastanjene u tako malom mjestu. A, neki tek dolaze. Po meni mislim da će za nekih desetak godina Srebrenik biti centralno mjesto po kvalitetnim pjevačima, ako to nije već sad. Pored toga tu su i sjajni momci, muzičari iz benda „Ritam noći“, dakle Srebrenik ima i sjajnih muzičara. Svi smo kao jedna velika porodica i baš mi je drago što je to sve tako.

I da završimo priču o Srebreniku, ko ti je od svih tih kolega pjevača nekako najbliži srcu?

– Uhh, teško, nezgodno pitanje. Kao što sam rekao svi se mi poštujemo, volimo, ali eto ako moram baš da izdvojim neko ime, to je onda Nihad Kantić Šike. Gledajući iz sadašnje perspektive, ali i unazad po nekom mom skromnom mišljenju ime vrijedno pomena je upravo Šike. Ono što je on napravio sa svojom karijerom je nešto čime se mi iz Srebrenika možemo ponositi.

Biram sve puteve

I Šike je mogao više postići u karijeri, ali nekako je bio medijski povučen, a i ti mi malo više ličiš na tu priču?

– Jedini razlog što ja nisam više eksponiran je taj, što nisam išao tom putanjom. Bio sam kao u nekom karoselu koji se samo vrtio, a ja se nisam mogao odlučiti za koji žanr muzike da biram. Evo, kad sam bio u Beču na ljetnoj akademiji. Tamo sam upoznao sjajne dirigente, profesore solo pjevanja, koji su za mene tada imali neke fantastične ponude, a koje ja tada u to vrijeme nisam mogao prihvatiti, kao i neke agente za karijere. Sada biram sve puteve, svi žanrovi su mi otvoreni i nema stajanja. Neću se ograničavati, tu sam za sve.

Šta bi konretno volio, da te ljudi znaju kao pjevača narodne muzike, a da sve ostalo zapostaviš?

.Zaista, odlično pitanje i to je pitanje koje se svo vriijeme provlačilo kroz taj neki put. To je najteži put za mene bio i ostao. Volio bi da to bude bez ličnog opredjeljenja mene u smislu jednog žanra. Volio bi da ljudi kažu to je Kenan Hasić koji pjeva više vrsta muzike, ali je meni najdraži kad pjeva narodnu muziku, drugi kaže arije, treći svedalinke. Tu sam da budem sve i za sve ljude.

Da li tebi kao profeoru solo pjevanja na usavršavanje dolaze pjevači koji su nepoznati, ali i oni koji imaju izgrađene karijere?

– Da, to se dešava često, ali zbog profesionalne opredjeljenosti i diskretnosti ja nikada ne otkrivam imena. Naravno, dolaze mi pjevači sa već izgrađenim karijerama. Zaista diskretno čuvam ta imena. Drago mi je da mogu pomoći, a to znanje koje sam stekao po pitanju pjevanja, nije palo sa neba. Bio je to jedan ozbiljan i predan rad i trud, kao i stručnost velikih pedagoga širom Evrope. Ali, svakako mi je velika čast ako mogu nekome pomoći, u nekom problemu ako ima.

Bez takmičenja

Za Šejlu Zonić je region tek saznao kada se pojavila u Zvezdama Granda. Da li ti imaš volje, želje da budeš dio tog takmičenja?

– Sve mi je od samog starta poznato u vezi tog formata takmičenja i mislim da je to najbolji način da se ljudi i mladi talenti prezentuju javnosti i široj publici. I moj rahmetli brat Jasmin Hasić bio je u Zvezdama Granda. Ja sam imao, a imam i dan danas uvid kako se sve to tamo odvija. Prije svega zahvaljujući takmičarima koji dolaze kod mene na časove pjevanja. Ja to u svakom slučaju pozdravljam i jako je dobar korak za mlade pjevače, ali ja sebe jednostavno ne vidim u smislu tog takmičenja. Da se desilo ranije bilo bi ok, ali sada moja karijera ide u pravcu nekog dužeg procesa upoznavanja publike sa mnom i mene sa mnom. Mislim da je to najbolji i najdugotrajniji korak u ovom momentu.

Da li pišeš pjesme?

– Ja sam jednom prilikom nadahnut muzikom Šabana Šaulića i željom da on nekad možda snimi moju pjesmu, a onda sam imao i tu čast da Šaban lično posluša tu pjesmu. Mene je iskreno oduševilo i ostavilo na mene poseban pečat, prije svega njegova ljudska strana, gdje je on stvarno bio oduševljen tom pjesmom i, želio da je snimi. Ali, nažalost desilo se to što se desilo. Bio je spreman da snimi tu pjesmu i tražio još nekoliko njih. Ima dosta pjesama u opticaju, koje radim sa Edinom Turićem iz Banovića, a koji je vrhunski muzički znalac i vrhunski svira. On je zadužen za aranžman, a ja za muziku i tekst.

Da li si sebi napisao pjesmu?

.Što se tiče mene, to se već desilo. Ima tu nekoliko pjesama koje su sticajem okolnosti pripale meni, jer ih nisam nikad pisao za sebe. Ali jednu pjesmu sam napisao za moju sadašnju suprugu sa kojom sa se vjenčao ove godine, a koja je nastala 2019. godine. Snimljena je, i bila je jedan detalj iznenađenja na našoj svadbi i to će biti prva pjesma koju ću da izdam.

Podrška supruge

Estrada guta sve pred sobom, svaki novi, kvalitetni pjevač je na meti zlobnih kolega. Plašiš li se toga?

– Ja nekako generalno mislim da takvi ljudi ne postoje. Vjerujem da postoje ljudi koji su u nekom momentu manje raspoloženi, pa kažu nešto što ne bi htjeli. Ne, ne plašim se, već pokušavam da ih razumijem.

Da li imaš podršku supruge i da li je ljubomorna?

– Imam njenu apsolutnu podršku, da se ona pitala ja bi se mnogo ranije odlučio na ovaj korak. Ljubomorna nije, jer prije nego što smo stupili u vezu ja sam morao nju da upoznam sa prirodom svog posla. Da ću biti u raznim ambijentima sa raznim ljudima, pa da će tu biti i možda neke manje poželjne osobe za nju. Mi imamo idealan, skladan odnos, imamo međusobno povjerenje. Čovjek dolazi u nezgodne situacije onoliko koliko to on sam sebi dopusti, ukoliko se ne postave granice. Ali, ja imam neke granice koje ne prelazim.

Bato Šišić (Naj portal)