Pratite nas

Izdvojeno

Uspjeh Nihada Mameledžije, jednog od najboljih bh. kuhara: U Saudijskoj Arabiji otvoren restoran sa njegovim imenom i bosanskom kuhinjom

Published

on

Uspjeh Nihada Mameledžije, jednog od najboljih bh. kuhara: U Saudijskoj Arabiji otvoren restoran sa njegovim imenom i bosanskom kuhinjom

Prave bosanske specijalitete, i to po tradicionalnoj recepturi, sada je moguće pojesti i u dalekoj Saudijskoj Arabiji.

Glavni krivac za to je jedan od najboljih bosanskohercegovačkih kuhara Nihad Mameledžija koji je već nekoliko mjeseci stanovnik Al Hofufa, najvećeg grada u oazi Hasi u istočnom dijelu Saudijske Arabije.

Veliko priznanje

Al Hofuf ima mnogo toga za ponuditi posjetiocima. Ovaj grad nudi prekrasne pustinjske krajolike, bogatu historiju i kulturu, kao i predivne parkove i vrtove, a jučer je u njemu počeo sa radom restoran „Chef Nihad“.

Tokom svoje karijere Nihad Mameledžija proputovao je mnogo zemalja, isprobao raznovrsna jela. Kuhao za brojne narode, a sada je kao kruna višedecenijskog rada došao restoran koji nosi njegovo ime.

– Ovo je stvarno veliko priznanje. Arapski investitori odlučili su restoran nazvati mojim imenom. Prvobitna ideja je bila da se zove „Restoran Slow Fusion“, ali su ga na kraju nazvali po meni i u budućnosti eventualno planiraju pokrenuti lanac restorana sa tim brendom, po uzoru na poznate chefove Nusreta Gokcea, Buraka Ozdemira, Jamieja Olivera…

U visokoj gastronomiji je sada trend da se restorani nazivaju imenima chefova i zaista mi je u neku ruku bilo drago na tom prijedlogu, a sa druge strane znao sam kakvu to odgovornost nosi – kaže na početku razgovora Mameledžija.

Nihad je u Saudijsku Arabiju došao na kraći period i nije imao namjeru da se duže zadržava.

Fine dining

– Nisam imao velike planove, ali ponuda koju sam dobio od investitora jednostavno se nije mogla odbiti. Prihvatio sam i vidjet ćemo sad kako će se ta cijela priča odvijati. Restoran smo otvorili 1. oktobra. Prvobitna ideja investitora je bila da to bude gril restoran sa sarajevskim ćevapima kao glavnim proizvodom. No, nakon moje prezentacije cjelokupne bh. kuhinje, ali i dijela balkanskih i mediteranskih specijaliteta, odlučeno je da to bude bosanski-balkanski-mediteranski fine dining.

Jedno od jela koje ih je najviše oduševilo je naš kralj svih pita burek. Arapi jako vole rižu i to basmati i jasmin rižu koje su dvije popularne vrste dugog zrna. Posebno vole biryani i kabsu. To su njihova glavna jela, a, naravno, vole gril. Regija u kojoj se nalazi Al Hofuf dugo je bila pod Osmanskim carstvom tako da vole i tursku kuhinju i dobro prolaze naša jela “na kašiku“, kao što su bamija, sitni ćevap i tarhana – govori Mameledžija.

Arapi vole luksuz, tako da su svi restorani velikih kvadratura i troši se mnogo novca na enterijer u kojem dominira zlato i mermer.

– Vodi se računa u svakom detalju. Same kuhinje su dobro opremljene sa modernom i najnovijom opremom. Veliki izazov ovog posla i samog restorana je kako kreirati jela koja se sviđaju Arapima, jer su oni ljudi sa specifičnim okusima, navikama i željama. To određuje i samu uspješnost restorana. Generalno restorana ima puno, skoro na svakom koraku, i skoro svih svjetskih kuhinja.

Osam nacija

Otvaraju se i zatvaraju, kao i svugdje u svijetu. Neki su uspješni, neki ne i vrlo brzo se zatvaraju nakon samog otvaranja. Još jedan od izazova sa kojima sam se susreo je i radna snaga, koja je problem širom svijeta. U mojoj kuhinji, pored bosanske, imamo još osam nacija. Tu su radnici iz Tunisa, Egipta, Šri Lanke, Indije, Bangladeša, Maroka, Nepala i Kenije. Kuhanje je jedna visoka filozofija, nije baš lako sabrati sve tajne u dvije rečenice. Kada se kuha na visokom nivou, mora se paziti na svaki i najmanji detalj. Da finalni produkt bude ukusan, ali da to i na tanjiru lijepo izgleda – ističe jedan od najboljih bh. kuhara.

Nihadu nedostaje Sarajevo, i, kako kaže, kada čovjek proputuje svijetom shvati zašto svi vole svoju rodnu grudu.

– Saudijska Arabija je lijepa, ali nigdje nema Bosne… AL Hofufu i regija Al Ahsa u kojoj se nalazi je u stvari najveća oaza u Saudijskoj Arabiji. Ima velike zalihe vode pod zemljom, veliki je proizvođač hurmi i zadnje uporište Osmanskog carstva na Arapskom poluotoku.

U blizini je Dammama i Khobara, poznatih gradova u kojima je sjedište naftnog giganta Saudi Aramco, jedne od najuspješnijih svjetskih kompanija. Temperature i klima su nešto na što treba vremena da se čovjek navikne. Zima je jako ugodna sa 30 stepeni Celzijusovih, a cijelo ljeto temperature su oko 50 stepeni – kaže Mameledžija.

 

Izdvojeno

Donna Ares nas je napustila prije 7 godina: Njene posljednje riječi i dalje odjekuju

Published

on

Donna Ares

Iako je Donna Ares prerano napustila ovaj svijet, sa svega 40 godina, učinila je mnogo. I to ne samo na muzičkoj sceni. Njen način borbe sa opakom i vrlo teškom bolešću postao je inspiracija svim ljudima koji prolaze kroz slične situacije.

Otvoreno je pričala o svim iskušenjima kroz koje je prolazila tokom tri godine liječenja. Za nju riječ “nemoguće” nije postojala, ona je bila ta koja je svoju porodicu tješila, vjerovala je u bolje sutra i svaki novi dan. Sa druge strane, surovo iskreno je pričala o svemu što joj je dijagnoza karcinoma donijela.

Borba s karcinomom

–  Još uvijek sam dobro!!! Podnošljivo je, iako već osjećam i vidim, uostalom, kako polako blijedim – napisala je jednom prilikom Donna.

Međutim nikada nije odustajala, čak i u najtežim situacijama, bila je u kontaktu sa svojim mnogobrojnim fanovima. Pet dana prije smrti postavila je još jednu fotografiju na svoj Instagram – njenu sliku prije opake bolesti, na kojoj je izgledala najbolje i napisala “Voli vas vaša Donna Ares”.

– Sve je sama prihvatila, možeš da zamisliš koja je to snaga bila. Govorila je da joj je samo jedan dan, ona bi ustala i nešto uradila, zapisala nešto. Otvorila se posljednjih šest mjeseci pred smrt, sve je iz sebe izbacila što ju je tištilo. Očistila je dušu, preuzela sam njen teret – rekla je Donina majka Ajka.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Donna Ares (@donnaares)

Kada je preminula, Donna Ares širom regiona nastao je muk.

– Ona nije plakala, pa ne ide da i ja pred bolesnikom plače. Danas svoje suze ne krijem, osmjehom ih pokrijem. Dona dok je bila živa, rekla mi je da ne smijem plakati pred svima. Ali, nikada neću biti dobro, pola je tuga, pola je normalan život – rekla je ona.

Riječi koje joj je kćerka uputila pred smrt su joj sada glavna zvijezda vodilja.

Morala sam naći pomoć psihijatra, koji mi je i veliki prijatelj. Kad prođe period teške tuge od 2, 3 godine, rekao mi je da moram živjeti sa lijepim uspomenama. Nekada prođem normalno pored uspomena, a nekad me režu kao mač. Ali, ona nikada ne bi voljela da ja izgubljena hodam i to mi je zvijezda vodilja, kako se ona borila – priča Ajka i dodaje:

– Kada je shvatila da dolazi njen kraj i da ne može dalje, nama koji smo ostali iza nje očitala je lekciju i poručila: “Do posljednjeg trena morate biti jaki, boriti se svakog dana iz početka.” Naravno, mi se trudimo da ispunimo njenu želju.

Posljednjih šest mjeseci pjevačica je provela kod majke, zajedno su provodile cijeli dan. Ističe da je imala i mnogo posjeta, prijatelji i kolege su joj stalno dolazile. Ali, nakon gubitka kćerke, Ajku su ulice rodnog mjesta počele da guše.

Sačuvati od zaborava

– Morala sam da se preselim, inače ne bih izdržala. Promjena sredina me je spasila. Otišla sam u Švicarsku i tamo provela dvije i po godine. Novi ljudi, šetnje, parkovi, šume, mir, tišina, obilazak mnogih gradovi… Ali to je samo dio tzv. terapije, jer izgledaš kao normalna, a “podijeljena” si ličnost, izgledaš normalno, a nisi normalan – iskrena je pjevačicina majka.

Najveća utjeha joj je što je imala tako posebnu kćerku na koju je cijela porodica ponosna i nada se da će je njene pjesme sačuvati od zaborava, kao i da će njena borba biti motivacija svim ljudima da nikada ne odustaju.

A na današnji dan, 2. oktobra 2017. godine, preminula je Donna Ares, bosanskohercegovačka pjevačica i kantautorica, izgubivši, u 41. godini, borbu s opakom bolešću.

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending