Enes Begović za ‘Naj portal’ nakon porodične tragedije: JA SAM NEKO KO VJERUJE U DRAGOG BOGA I BOŽIJE ODREĐENJE

Nakon porodične tragedija koja ga je zadesila, poznati bh. i regionalni pjevač narodne muzike Enes Begović, skupio je svu svoju snagu i ponovno se vratio pjesmi i nastupima. A na veliko zadovoljstvo i radost njegovih mnogobrojnih fanova.

S Enesom smo ragovarali u njemačkom gradu Frankfurtu, gdje je stigao na poziv DBHKV „Sevdah“ iz Frankfurta.

Pjesma za mene

– Prije skoro više od dvije godine pjevao sam na poziv „Sevdaha“ i evo me sada opet kod njih. Vjerujte mi da me tako dočekaju, kao da sam im rod najrođeniji. „Sevdah“ zaista zna do dočeka na pravi i istinski način, kako goste, tako i publiku, jednostavno ispoštuju nas sve. Nije nedostajalo pjesama, radosti. Iskoristio bih ovaj naš razgovor da pozdravim i da se zahvalim svima onima koji su sa mnom ili sa nama bili te večeri, ali i da pozdravim sve one koji nisu mogli doći iz ovog ili onog razloga, jednostavno iz objektivnih ili subjektivnih razloga – rekao nam je Begović na početku razgovora.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by naj_portal (@najportal)

Još jedan festival „Ilidža“ je iza Vas, a na tom festivalu predstavili ste jednu novu pjesmu. Možda Vašu novu muzičku ličnu kartu?

– Moj prvi nastup bio je u Ilijašu, a nastup je bio jako emotivan, nabijen nekim unutrašnjim emocijama, a kako sam vidio i publika je zaista bila pod dojmom. Bio je to red suza, red, smijeha, red pjesme. U jednom momentu su me emocije shrvale i pobjedile, ali nisam se dao. Ja sam neko ko vjeruje u dragog Boga, vjerujem u Božije određenje, tako da zaista na tu temu ne bih mnogo više da pričam. A, ta pjesma koju sam pjevao na Ilidži ne bih se složio sa tobom da će mi biti lična karta, jer je to pjesma koju sam ja otpjevao lično samo za mene.

To je samo jedna životna priča u kojoj će se mnogi prepoznati, kako sa ljubavne tako i sa one druge strane života. Moj Almir Buza je uradio odličan aranžman za tu pjesmu, tu je divan tekst koji je fascinantan. Posebno je zanimljivo što sam ja na tom festivalu tu pjesmu iznio na jedan meni svojstven način. To me podsjetilo na neka stara vremena, kada sam prvi put zapjevao na Ilidžanskom festivalu, sada već davne 1984. godine. Ta pjesma iz 1984. i ova iz 2024. su jako, jako slične.

Muzika je trend

I ove godine Ilidža je okupila dosta pjevača starije generacije, ali i neke nove, veoma mlade pjevače?

– Hoćeš da kažeš da smo mi ostarili?! Šalim se naravno. To je upravo ono što sam ja oduvijek zagovarao, ja sam bio i pobjednik na tom festivalu. Sevdalinka je obilježila Ilidžu, a Ilidža je obilježila sevdalinku i našu kulturu i, mi trebamo to da nastavimo. Bez obzira ko pjevao ili ne pjevao na tom festivalu, Ilidža treba da ostane dio tradicije i dio folklora i naroda BiH. Ilidža je sve ljude i narode, nacije, nije ni za ove i za one, već je i za ove i za one,  ma za sve. Oduvijek je to bio festival regionalnog okupljanja pjevača svih generacija.

Enes Begović se vratio još jači: OSMIJEH, KARIZMA, GLAS… OČARALI PUBLIKU U FRANKFURTU

U proteklih godinu dana koliko niste bili prisutni na estradi izdešavale su se mnoge stvari. Došli su neki novi pjevači, pa čak i neki koji cipelom udaraju publiku. Da li ste upoznati sa tim?

– Ne, nisam, ali da se sada nešto ne foliram, čuo za takva dešavanja i te takve poteze. Muzika je trend, a mlade kolege žele da budu u trendu, misle da treba na neki drugi način da grade karijeru. Sve je to subjektivno i svako ima pravo na svoje mišljenje, a da li je neko u pravu ili nije, to je već nešto drugo. Ne može niko, na nikog da utiče kako će da radi i šta će da misli. Ali ako se taj neko tamo, sa te druge strane osjeća lijepo ako ga neko poprska vodom ili udari cipelom u glavu, pa zašto to dirati. Neka radi svako ko šta hoće.

Mislim da sam ja jednom davno u razgovoru/intervjuu sa tobom rekao da nas ima previše. Zaista je gužva u šesnaestercu. Kvantitet je jako, jako davno prevazišao kvalitet. Ali, da nekoga ne uvrijedim, danas je jako malo kvaliteta u odnosu ono što je moja generacija pjevača snimala i stvarala. Da ne budem narcisiodan neću sebe ni spominjati. Spomenut ću Bijelo dugme, Indexe, Čolića, Dinu Merlina, Harisa Džinovića, Šerifa Konjevića, Anu Bekutu, Bajagu, Azru, Riblju Čorbu, Parni valjak… Eto toga nema više i toga je meni žao.

Ničiji kritičar

Pomenuli ste dosta pop rock grupa, da li ste ih voljeli slušati, pjevati njihove pjesme?

– Ma, kako da ne. I jedno i drugo. Na način kako ja intepretiram narodnu muziku, po vokaciji i interpretaciji najbliži mi je bio Zdravko Čolić, Davorin Popović. A, pjevač kojeg sam ja najviše volio da slušam je pokojni Oliver Dragojević. On je imao taj neki poseban način muzičkog izražavanja koji je bio nabijen emocijama. Toliko je imao sentimentalnosti u glasu, toliko lijepih tonova koji ti miluju uši i dušu.

Evo kad ste pomenuli Olivera Dragojevića, kada biste dobili poziv da pjevate na kultnum Splitskom festivalu, da li biste se usudili prihvatiti taj izazov?

– Kako da ne, odmah iz prve. Za mene je veoma tipično da na mojim nastupima uz moj bend, veoma često otpjevamo i „Cesaricu“ i „Oprosti mi pape“, „Skalinadu“…, to je nešto što u meni bude neke posebne emocije.

Zašto su po Vama pjevači iz BiH skromni, javnosti ne prostiru privatni život „na izvoli“, dok recimo dosta pjevača iz Srbije živi od tračeva što istinitih, što izmišljenih?

– To je privatna stvar i sve je to individualno. Svako tebi na tvoje pitanje može da odgovori na svoj način. Svako ima pravo na svoje mišljenje, da kaže šta želi, da se ponaša kako želi. Ja neću da budem ničiji kritičar, da li je to primjereno ili nije, valjda ta osoba zna. To ti je kao kada roditelj odvede dijete na fudbalski stadion, ono šutne pet puta loptu i onda roditelj kaže da će biti novi Messi, Ronaldo, Džeko, a to nije ustvari tako. Ali, jednom izrečena riječ se više ne povlači i onda i roditelji i sin misle da će biti tako, a to nije ustvari tako. Ja svoj privatni život čuvam u svoja četiri zida, sa svojom porodicom.

Novi album

Nova pjesma je tu, da li će biti i novi album?

– Da, naravno da hoće. Na tome se već radi, moj prijatelj, saradnik i vrsni harmonikaš Almir Buza je otvorio tonski studio u Visokom, tako da smo već počeli sa realizacijom nekih pjesama. Do sada su u tom studiju snimali Armin Bijedić, Amir Begović, Esma Kovač, Haris Kulović. Zatim snimljena je i jedna instrumentalna stvar,  koju je uradio naš najbolji harmonikaš Haris Kaltak. Počeli smo raditi i stvarati. Drago mi je što je Buza otvorio taj studio. I mi kao muzička nacija treba da budemo što više konkurentniji. A konkurentnost je veoma bitna u svakom segmentu života, tu mislim na normalnu i zdravu konkurenciju koja je uvijek dobrodošla.

Bato Šišić (Naj portal)