Pratite nas

Zanimljivosti

Prijedorčanin Sado Maksuti je Bosanac sa najskupljim automobilom

Published

on

Prijedorčanin Sado Maksuti je Bosanac sa najskupljim automobilom

Sado Maksuti, iako nije rođen u Prijedoru, ovaj grad cijeli život nosi u srcu. Tu je napravio prve korake, stekao prve ljubavi i prijateljstva, ali ga je vihor rata 90-tih odveo dalje.

Uspješni biznismen

Danas uspješni biznismen, koji se može pohvaliti radom sa najvećim zvijezdama sa svjetske muzičke scene, a koji je, kako kaže, odrastao kao Bosanac i Hercegovac, što s ponosom ističe, rođen je u Makedoniji, a po desetom danu života je sa porodicom doselio u Prijedor.

– Bio sam i ostao Prijedorčanin. Moj djed je od 1947. godine živio u Ljubiji kod Prijedora. Ja sam završio osnovnu školu „16. maj“ u Prijedoru, tu sam stekao puno drugova, a igrao sam i za omladinski pogon „Rudara“. Moj otac Aziz je bio poznat i omiljen poslastičar u Prijedoru, ali je, nažalost, ubijen tokom rata 1992. godine. Te godine sam i ja izbjegao u Švicarsku, gdje sam imao težak život bez roditelja i porodice, jer je moja majka sa sestrama otišla u Makedoniju. Sa šesnaest godina sam došao kod rođaka u Švicarsku.

Igrao nogomet

Moja porodica se tradicionalno bavila ugostiteljstvom. Pradjed je od 1910. do 1923. godine imao restoran u Beogradu. Roditelji su prije rata 90- tih godina prošlog vijeka kupili radnju, koju su 1991. renovirali, a ponovo je otvorili u januaru 1992. Uslijedio je rat, tako da je ostalo na meni da teško radim kako bih vratio dugove mojih roditelja, a u isto vrijeme sam pazio na majku, djeda i baku – počinje svoju životnu priču Maksuti.

Prvi dani i mjeseci izbjeglištva u Švicarskoj su mu bili teški. Nedostajala mu je porodica, grad u kojem je dotad lijepo živio, drugari iz škole, ali i saigrači iz Rudara. U Švicarskoj je nastavio igrati nogomet, koji mu je liječio tugu i skretao misli sa svega lošeg što je njegova porodica prošla i doživjela.

– Igrajući nogomet sam stekao jako puno prijatelja. Igrao sam za FC Winterthur. Inače, u Winterthuru živim od 1992. godine. Sa organizacijom koncerata u Švicarskoj sam počeo 1998. godine. Sve je to nekako vezano za ugostiteljstvo koje mi je bilo u krvi.

Upoznao sam društvo i najprije pravio žurke za 300 ljudi. Prva žurka je bila upravo u Winterthuru. Posao je s vremenom rastao, tako da sam došao na nivo organizacije festivala na kojima je bilo do 65.000 ljudi. Sarađivao sam sa mnogim pop i R&B zvijezdama – 50 Centom, Pitbullom, Calvinom Harrisom, Akonom, Snoop Doggom, Ritom Orom, Eminemom – kaže uspješni Bosanac.

Posao s nekretninama

Preokret u biznisu mu se dogodio 2011. godine, kada je krenuo u posao sa nekretninama.

– Na ovaj biznis sam se potpuno preusmjerio 2014. godine, a do tada sam još uvijek organizirao festivale. Danas radim nekoliko stotina stanova godišnje – govori Sado.

Velika ljubav su mu luksuzni automobili i ponosni je vlasnik italijanskog superautomobila Ares S1, koji je proizveden u limitiranoj seriji od 24 primjerka u cijelom svijetu, a kojeg je platio 650.000 eura. Trenutna cijena mu je milion eura.

– Kao dijete sam volio aute. Tata je prije rata imao Ladu, a ja sam mu uvijek govorio da kupi bolji. Od 1999. vozim luksuzne automobile. Najskuplji je Ares S1, a u garaži imam nekoliko luksuznih automobila. Životna želja mi je da nađem i kupim model Lade 1600 special, u crvenoj boji, koju želim da restauriram. Ares S1 sam prvi dobio, a naručili su ga i Ronaldo i Supercar Blondie.

Ovog vikenda u Italiji prisustvujem skupu koji organizira Supercar Owners Circle, na kojem se predstavljaju najluksuzniji automobili na svijetu. On se svake godine održava u drugoj državi, a dolaze jako poznate ličnosti sa svih kontinenata, i iz Formule 1 -govori Maksuti.

Jednom godišnje dolazi u Prijedor da se sastane sa prijateljima. Porodična kuća mu je srušena, ali radnja njegovih roditelja još uvijek postoji.

Grob oca

– Do dan danas imam kontakt i jako prisan odnos sa školskim prijateljima. Svake godine dođem da obiđem grob mog oca u Prijedoru. Rođen sam kao Albanac, odrastao kao Bosanac, a danas živim kao Švicarac. Veliki prijatelj sa kojim se družim u Švicarskoj je Haris Dubica, poznati bosanskohercegovački reditelj spotova. I dalje sam veliki ljubitelj nogometa i sa mojim poslovnim saradnikom Rolfom Schubigerom redovno pratim utakmice švicarskog kluba St. Gallen čiji je on vlasnik.

Maksuti i Joshua

Maksuti i Joshua

Također, redovno gledam značajne nogometne utakmice širom Evrope. Dobro poznajem i u kontaktu sam i sa našim bivšim reprezentativcem Ervinom Zukanovićem. Zanima me i boks. Posmatrao sam nekoliko najboljih svjetskih mečeva posljednjih godina i imao sam priliku upoznati i družiti se sa jednim od najboljih boksera današnjice Anthonyom Joshuom – kaže na kraju Sado.

 

Zanimljivosti

VIDEO Slučajni susret otkrio zanimljive detalje: Koji Sarajlija je najmlađi taksista u Evropi

Published

on

Edin s našim novinarom Batom Šišićem

Mjesec je novembar, a u Sarajevu pao prvi snijeg. I, kako obično biva sa vremenskim nepogodama veći dio građana koristi usluge taksista grada Sarajeva. A takom mog kratkog boravka u Sarajevu bio sam i ja njihov potrošač.

Osmijeh od uha do uha

Iskreno, obično se ne vozim Sarajevo taxijem iz nekih mojih prijašnjih loših iskustava sa tom firmom. Ali, ovaj put mi se mnogo žurilo i nisam birao, a prvi taksi koji sam zaustavio bio je upravo Sarajevo taxi. I, tako sjedam u auto, a odmah po ulasku dočeka me osmijeh vozača, kako se kaže u narodu, od uha do uha. Dečko jako mlad, veseo, komunikativan.

Pruža ruku da se upoznamo i reče da se zove Edin Čaušević. Vidio sam da je po godinama veoma, veoma mlad, pa moja novinarska znatiželja nije mi dala mira, pa ga upitah za godine. I, tako započe naša veoma zanimljiva komunikacija.

– Ja sam najmlađi taksista u Sarajevu, ako ne i u BiH ili bolje rečeno u Evropi. Imam samo 19 godina i naslijedio sam zanimanje moga oca, koji je bio dugogodišnji taksista u Sarajevu. Ustvari ovo je porodišni posao i naša porodična tradicija. Ima još mladih taksista, ali ja sam opet najmlađi od njih, jer ta neka starija generacija i generacija mog oca polagano odlaze u penziju, pa mi djeca preuzimamo. Nastavljamo zanimanje i posao kojim su se oni bavili. Moram da kažem da se mi mladi taksisti svi držimo zajedno, pazimo jedni na druge – rekao nam mladi Edin.

Njihovo dijete

Kako su te prihvatili stariji taksisti?

– Veoma, veoma lijepo. Mog tatu su svi poznavali i poštovali, ustvari prihvatili su me kao da sam njihovo dijete, što realno i jesam. Veoma često me kontaktiraju, nude pomoć pitaju me da li znam sve ulice, kako se općenito snalazim u poslu. Ali, mi ove mlađe generacije više sa tim nemamo problema, svi imamo ove pametne telefone, aplikacije. Jednostavno posao taksiste je veoma, veoma zanimljiv.

 

Po ulasku odmah sam primijetio da si veoma komunikativan, nasmijan.

– Iskreno taksisti su ogledalo svakog grada, ambasadori svakog grada. Jer svaki stranac koji dođe u grad većinom sjedne u taksi i, prvi njihov susret sa nekim recimo iz Sarajeva je upravo vozač taksija. Jednostavno taksista stvara prvi utisak o jednom gradu. Ja govorim više stranih jezika tako da mi je to jedna olakšavajuća okolnost po pitanju ovog posla i komunikacije sa ljudima.

Edin Čaušević osim što vozi taksi, uporedo sa poslom je i student.

– Da, tako je. Studiram informatiku, softverski inžinjering je bio moj izbor. To je ono što ima smisla uz ovaj posao koji radim. Jer u ovom poslu sam slobodan, nemam ograničeno vrijeme, tako da mogu da studiram.

Student Informatike

Kada završiš studij da li ćeš se nastaviti baviti taksijem?

– Jedno sigurno znam, da porodični posao neću ostaviti, ali vidjet ću šta će mi još život donijeti i gdje će da me odvede. Sa informatikom se može raditi iz svakog dijela našeg lijepog Sarajeva, tako da nismo ograničeni sa mjestom gdje se u tom trenutku nalazimo. A, meni je to veoma bitno da imam tu neku slobodu, koja meni mnogo znači.

Na pitanje da li je teško biti taksista u Sarajevu, Edin je odgovorio:

– Za mene zaista nije, jer mi svi mladi, pa tako i ja puni smo energije, elana. Meni se lično sviđa što upoznajem nove ljude, jedino je saobraćaj u Sarajevu malo specifičan. Ali, za mene je Sarajevo super u poređenju sa drugim gradovima u Evropi i regionu.

Da li se plašiš noćne vožnje, da li je bilo neprijatnih situacija?

– Da budem iskren, kako ja tako i moje kolege, mislim na ovu mlađu generaciju, mi baš biramo. Izbjegavam ili izbjegavamo da vozimo ljude koji su pijani ili pod dejstvom nekih od zabranjenih supstanci. Za sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih situacija. Nekad ljudi to pogrešno shvate, ali zbog moje ili naše sigurnosti mi zaista biramo u trenutku koga ćemo da primimio u auto.

Siguran sam da je mnoge od vas koji ste ovo čitali, dirnula ova iskrena priča veselog i mladog sarajevskog taksiste Edina Čauševiča, čiji broj vozila je je 309 Sarajevo taksi.

Svaki nepoznati putnik, stranac koji uđe u njegov automobil shvatit će odmah koliko je Sarajevo, koliko je Bosna i Hercegovina gostoljubljiva zemlja i zemlja sa dosta mladih i veoma pametnih i talentiranih ljudi.

Bato Šišić (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending