Željka Jurišić za ‘Naj portal’: Ja ne želim, niti mogu da pobjegnem od Šemse Suljaković
Uvijek raspoloženu i veselu Željku Jurišić sreli smo na jednom od njenih mnogobrojnih ljetnjih nastupa širom BiH i regiona.
Jedno vrijeme društvenim mrežama kružili su snimci kako pjeva na brodu, moru, a Željka nam je otkrila o čemu se radi.
Rođendan na jahti
– Ma, nema gdje me nema, kako na kopnu, tako i na moru, vazduhu, vodi… Naime, bilo je rođendansko slavlje jednog gospodina, kojem je supruga napravila rođendansko iznenađenje na jahti. Bila sam počastvovana da mu baš ja pjevam. Tu je bila samo njihova porodica i moj muzičar. To je nešto nezaboravno. Da nije pjesme ne bi bilo ovakvih nastupa, ali ja prije svega volim da donesem radost ljudima, a radosti imam na pretek.
Imaš mnogobrojne nastupe, sa tobom uvijek putuje i tvoj suprug Idriz, a imate i troje djece. Kako ih odgajate, da li imate vremena za njih?
– Obzirom da imamo jako malo vremena koje provodimo sa njima, ali svaki, ama baš svaki slobodan trenutak iskoristimo da smo sa njima. Družimo se kao prijatelji, pa poslije toga kao roditelji. Kako smo mi na njih ponosni, tako su i oni na nas. Imamo zaista zlatnu djecu.
Tvoja kćerka, jedna prelijepa mlada djevojka, mogla bi da se bavi i modelingom, ali ona je izabrala da bude vojnik Armije BiH?
– Danas je ona vojni policajac. Kod mene u porodici je uvijek neko nosio uniformu, tako da su to nasljedni geni. I ja sam svojevremeno htjela obući uniformu jer to mi je u duši, ali eto nije mi se dalo. Veći primat u mom životu uzela je pjesma. Mada sam jedno vrijeme nosila uniformu obezbjeđenja i radila zajedno sa suprugom, a evo sad je ona. Nekako nam je duši da volimo uniformu BiH, pa bila ona plava ili šarena.
Uspjela si nađeš svoju srodnu dušu. U početku je bilo osuđivanja zlobnika, on mlađi od tebe, ti starija od njega…
– Moj Idriz je meni vjetar u leđa. Da nije on uz mene svo ovo vrijeme i da mi ne daje podršku u svemu, ja sigurno ne bi bila ovakva kakva jesam. Uvijek mi napravi takvu atmosferu da sam uvijek nasmijana 24 sata, sedam dana u sedmici, u duši sam smirena. A ti koji tračaju, olajavaju, ma ljudi nemaju svoj život. On se ne prezentuje u javnosti jer to ne želi, uvijek razdvajamo bračni život, ljubav od pjesme i nastupa.
Idriz vodi mreže
Ne ljubimo se pred publikom kao neki, da bi pokazali ljubav jedno drugom. Mi znamo koliko jedno drugom značimo i koliko se volimo i što je najvažnije poštujemo. On razmišlja više o mom poslu nego ja. On me tjera da uđem u studio, da snimim novu pjesmu. Ja sam u pravom smislu riječi lijena, ali on me tjera na sve to. Idriz vodi i sve moje društvene mreže, ja to ni ne znam.
Kakva si kao domaćica, kućanica, da li si i po tom pitanju lijena?
– Nisam baš ni vrijedna, ali ravnopravno dijelimo kućanske poslove. Kuhamo, spremamo jela oboje. Iskreno, on je mnogo bolji kuhar od mene.
Da li si konačno „pobjegla od Šemse Suljaković?
– Ja ne želim niti mogu da pobjegnem od Šemse Suljaković, od njenih hitova. Jer kako ona tako i oni su neponovljivi. Naravno da mi je drago kada me porede sa jednom legednom, ali je to malo otišlo predaleko. Ja želim da izgradim svoj stil pjesme, a mislim da već i jesam. Iskreno, voljela bih da dođe neka druga mlada pjevačica, pa da bude Željka Jurišić ili približna meni.
I opet da ne bude kao ja, da budu svoji i da pjevaju moje pjesme. Ne želim da budem ničija kopija, ne trudim se da budem to. Najviše volim da pjevam Šemsine i pjesme Amele Zuković, ali isto tako želim da budem svoja, Željka Jurišić.
Ameline pjesme
Za festival „Kapije sevdaha“ snimila si jednu pjesmu Amele Zuković “Zoro moja zoro plava“. Da li je teško ili zahtjevno pjevati njene pjesme?
– Iskreno, kada sam počinjala i kada sam se učila da pjevam, pjevala sam pjesme Amele Zuković. Učila sam se na njenim pjesmama i dosta sam naučila od nje. Bilo mi je zadovoljstvo tu pjesmu da snimim kako cover ili kao sjećanje na rahmetli kompozitora Ibru Mangafića, koji je autor te pjesme. A, moja nova pjesma „Varalica“, je pronašla dobar put do publike. Uskoro snimam i jedan duet.
Bato Šišić (Naj portal)
