Pratite nas

Zanimljivosti

Jajce je rukometni centar BiH: Učesnicima kampa znanje prenosi bh. reprezentativac Marko Panić i druga velika rukometna imena

Published

on

Jajce je postalo epicentar rukometnih aktivnosti u Bosni i Hercegovini, ugostivši “Handball camp Marko Panić”.

Kamp, koji nosi ime po poznatom rukometašu francuskog Montpelliera, Marku Paniću, rođenom u Jajcu, održava se od 7. do 13. jula i obećava šest dana intenzivnog treninga i zanimljivih aktivnosti za 80 mladih učesnika.

Sreća, zabava i uspjeh

Organizatori kampa su svim učesnicima poželjeli sreću, zabavu i uspjeh tokom boravka. Kamp je otvoren za dječake i djevojčice uzrasta od 12 do 18 godina, a svi učesnici smješteni su u prelijepom ambijentu Plivskih jezera.

– Nakon dugih priprema u Jajcu je počeo kamp, a svi učesnici su uspješno stigli. Prvi dan je protekao u upoznavanju sa trenerima i članovima organizacionog odbora, kao i sa planom rada. Održali smo treninge za tri starosne grupe, kazao je Marko Panić, glavni organizator i osnivač kampa.

Učesnici dolaze iz rukometnih sila kao što su Njemačka, Švedska i Francuska, ali i iz Italije, Poljske, Norveške, Bjelorusije, kao i iz naše Bosne i Hercegovine.

Ovaj kamp je možda prvi te vrste u našoj zemlji.

– Dan smo završili zajedničkom večerom i slobodnim aktivnostima. Već prvog dana, djeca su pokazala veliko oduševljenje, uprkos tome što smo im ograničili upotrebu mobitela samo za javljanje roditeljima. Osim sportskog dijela, želimo ih potaknuti na zdrav način života i vraćanje pravim vrijednostima, prvenstveno druženju i stvaranju novih prijateljstava. Vjerujem da će se svi dobro osjećati na kampu i da će uživati u ljepotama Jajca, istakao je Panić.

Vrhunski treneri

Na kampu su prisutni vrhunski treneri i instruktori s bogatim iskustvom u rukometu. Pored Marka Panića, učesnici će imati priliku učiti od bivših bh. reprezentativaca. Tu su Edin Bašić i Petar Jokanović, te Stanko Sabljić, Alen Poričanin i Salim Bakhsh. Posebni gosti kampa su Ivan Karačić i Igor Karačić.

Iskustvo u suđenju rukometnih utakmica na djecu prenijet će i profesionalni rukometni sudija Dalibor Jurinović, također rođen u Jajcu, dugogodišnji sudac Europskog rukometnog saveza (EHF).

Pored njega će biti i Sandro Smajlagić iz Jajca, koji ima iskustvo u suđenju na evropskom nivou i u švedskim ligama. Za završetak kampa planiran je mini turnir kako bi polaznici mogli pokazati svoje vještine u takmičarskom okruženju.

Posebni gosti turnira bit će muška i ženska kadetska reprezentacija Bosne i Hercegovine. Utakmice će imati humanitarni karakter. A sav prihod od prodaje ulaznica biće doniran Javnoj kuhinji u Jajcu i Udruženju za pomoć osobama s poteškoćama u razvoju “Vodopad ljubavi”.

Ovaj kamp pruža jedinstvenu priliku mladim rukometašima da uče od najboljih, stvore nova prijateljstva i razviju svoje vještine u inspirativnom okruženju. Jajce se još jednom potvrđuje kao važna tačka na sportskoj karti regiona, spremna da pruži vrhunsko sportsko iskustvo svim učesnicima.

Podrška Općine Jajce

Podsjećamo, prošle godine kamp je ugostio poznata imena poput francuskog reprezentativca i olimpijskog prvaka Huga Descata te europskog prvaka Stasa Skubea.

Rukometni klub Jajce, u kojem je proslavljeni bh. reprezentativac Marko Panić započeo svoju karijeru, djeluje kao suorganizator kampa uz podršku Općine Jajce i drugih sponzora.

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending