Toni Janković, prvi pjevač ‘Divljih jagoda’: DONNA ARES JE DRAGOM BOGU BILA DRAŽA

Toni Janković je prvi pjevač Divljih jagoda i kultni pjevač koji je sa tim bendom snimio sada već legendarne hitove „Jedina moja“, „Krivo je more“, „Kako si topla i mila“…

Razgovor s njim započeli smo pitanjem kako je uopšte nastala pjesma „Jedina moja“ i kako je postala hit?

Pjesma nastala u autu

– Prvi album Divljih jagoda snimljen je 1978. godine, a prvi singl snimljen je 1977. godine. Na njemu se nalazila danas kultna pjesma „Jedina moja“ i bila je na B strani te male ploče. Na A strani je bila pjesma „Rokenroll“, a objavljena je  u maju 1977. godine. Naime, idući prema studiju „Jadran filma“ gdje je tadašnji Jugoton imao svoj studio, Zele je na brzinu u  autu napravio tu pjesmu. Čelni ljudi iz Jugotana su zahtijevali da se na A strani nađe ta brža pjesma, a „Jedina moja“ kao lagana na B strani.

Odmah poslije objavljivanja te male ploče mi smo kao grupa otišli u Trpanj na ljetnje svirke. I tako dođe jesen te 1977. godine i odem ja u Sarajevo. I kako šetam gradom skoro iz svakog džuboksa se čuje pjesma „Jedina moja“. Ja sam bio šokiran! I u tom trenutku nailazi poznati sarajevski estradni vuk Mirsad Ibrić i, pita me da li sam ja iz Divljih Jagoda. Ja mu potvrdno odgovorim, a on mi kaže da je disko džokej u „Vremeplovu“.

– Tada mi je rekao da je u prepunoj diskoteci prvo pustio pjesmu „Rokenroll“ i reakcije su bile tek tako, a onda pustim „Jedina moja“, poslije toga su počele dolaziti djevojke i tražile da se još jednom, pa još jednom pustim „Jedina moja“. Dakle , „Jedina moja“ je naprije zaživjela u Sarajevu, a onda se masovno proširila po cijeloj nekadašnjoj Jugoslaviji, a živi eto i danas. Nije bilo nikakve reklame, ama baš ništa, i postala je veliki hit.

Kako ste postali pjevač Divljih jagoda?

Postalo legendarno

– Ja sam pjevao u Ostrošcu kod Konjica, a on je odnekud, od nekog čuo za mene i poslao mi telegram da se čujem sa njim. Ja sam onda sutradan po onom hercegovačkom zvizdanu išao u poštu, a bilo je dva sata poslijepodne, da bi sa njim razgovarao telefonom. On me pitao u tom telefonskom razgovoru da li sam spreman da budem pjevač u njegovom bendu. Ja potvrdim, prekinem saradnju sa bendom sa kojim sam do tada nastupao, odem u Zagreb u Dančićevu ulicu. Poslije toga sve je već postalo legendarno.

Snimile ste dva albuma sa Jagodoma i otišli, zbog čega?

– Ma, to je sada i iz ovog ugla gledišta jako teško opisati. Nakon našeg drugog albuma „Stakleni hotel“ došlo je jednostavno do nekog zasićenja. Uslijedilo je mijenjanje stilova, za koje ja nisam bio baš nešto previše spreman. Nisam bio sklon tome. Jednostavno vrlo je komplicirano za ispričati. Kada nema više atmosfere, nema kemije. Isto kao kada se muškarac i žena zasite jedno drugog i onda se slože da malo odmore jedno od drugog. Bez svađe i ružnih riječi. Ali, taj prekid nije trajao dugo.

Snimili su album „Motori“, ali se Alen Islamović nije snašao u početku, pa su me opet zvali. Alen je lično došao po mene i zamolio me da dođem i da opet popričam sa Zeletom. Bili smo Vojvodini dužni jedan koncert, pa sam kao i ja u toj priči. Ja kao nisam htio, a jedva sam dočekao. Poslije toga Alen odlazi u Dugme, a Tifa u Jagode. Ali, Tifa je jako malo ostao. Onda dolazi koncert u Sarajevu, zove mene Zele i kaže: „Kume uskači“.

Metal u glasu

Šta ste radili kada niste bili u Divljim Jagodama?

– Našao sam bio posao u horu Sarajevske opere. A, tu me doveo Mirza Alijagić iz grupe Mirzino jato. Obojica smo iz Bihaća. Ja sam tada snimao svoj prvi solo album kod Brane Likića u studiju, a čuo sam da je Sarajevska opera jako dobra. Nađemo se u tada poznatom kafe baru „Parkuša“ i, on me pozove da idem sa njim.

Tamo nas dočeka dirigent i sekretar opere i odmah audicija. I tada mi njih dvojica kažu da imam metala u glasu i odmah da donesem radnu knjižicu. Ja baš bio u čudu, a ostao sam tamo sedam godina. Kasnije je Zele za Mirzu Alijagića i njegovo Mirzino jato napisao njihov najveći hit zajedno sa Marinom Tucaković, „Apsolutno tvoj“.

Jedno vrijeme ste živjeli u Njemačkoj?

– Da , bilo je to početkom devedestih godina. I tada sam sa Džavidom Ljubovcijem snimio jedan album. Jeste da je on bio narodnjak, radio sa narodnjacima, ali ja sam mu bio izazov. Tako samo snimili album i objavila ga je njegova tadašnja diskografska kuća koju je bio osnovao u Njemačkoj.

Znao sam je kao djevojčicu

I rahmetli Donna Ares je bila iz Bihaća. Po čemu je pamtite?

– Ah, divna Donna. Bila je prije svega vrhunska pjevačica i vrhunski muzičar. Njena mama Ajka je išla sa mnom u muzičku školu i ja se Donne sjećam još kada je bila djevojčica. Njen otac je svirao gitaru, jednostavno bila je iz muzičke familije. Islamović je svojevremeno u Bihaću držao diskoteku i odem ja jednom tamo, kad vidim neka cura svira za klavirom i pjeva. Pitam ja ko je to, a oni mi kažu Ajkina kćerka. Poslije toga je postala to što je postala, veliko regionalno estradno ime, ali da ne budem patetičan, dragom Bogu je bila draža.

Bato Šišić (Naj portal)