Dvije decenije od smrti genija na gitari: BODO JE ‘SKROJIO’ BH. MUZIČKU SCENU

Ove godine obilježava se 20 godine od odlaska Slobodana Bode Kovačevića, čovjeka čija je kreativnost i talent obilježio muzičku scenu ovih prostora.

Ova počast njegovom naslijeđu dodatno se obilježila koncertom “Indexi i prijatelji”, gdje su se pridružile muzičke legende kako bi se odao počast njegovom životu i radu.

Dubok trag

Legendarni muzički kreativac Slobodan A. Kovačević, gitarista, VIS Indexa bio je stub pomenutog avangardnog benda. On je najviše zaslužan za njihov prodor i veliki uspjeh. Uticao je na osobenost bh. muzičke scene. Svojim djelima ostavio je dubok trag u muzici sa svojih 300 radova. Bodo, kako su ga zvali, bio je skroman, omiljen i cjenjen u društvu i među svojim kolegama. Veliki, a dobar čovjek! Gitarički genij koji slovi za jednog od najznačajnijih muzičkih znalaca.

Slobodan A. Kovačević rođen je u Sarajevu 1946. godine gdje se i školovao. Za rođendan dobio je gitaru koja je negdje u kući samovala jer Bodo je želio pjevati. U srednjoj školi čak je otišao na audiciju pred Kornelija Kovača. Njegov talenat se nazirao pa je uz stalno slušanje „Šedousa“ i Marvina zapošljava svoju gitaru. Uči svirati kod profesora Mila Praljka. Krenuo je sa akustičnom gitarom.

Njegove muzičke ideje i talenat su naprosto „vrcale“ iz njega. Osniva grupu „Lutalice“ ‘63. u kojoj je okupio muzičare Slobodana M. Kovačevića, Voju Šimšića, Zorana Vidovića Coju i pjevačice Selmu Koluder i potom Gordanu Magaš, poznatu koreografkinju i balerinu. U studiju Radio Sarajeva realizira instrumentalu „Snježni kristal“. Indexima se priključio ‘65. a već godinu kasnije komponuje evergrin „Pružam ruke“. Sa prvom pop-rock autorskom numerom se ‘67. sa Indexima natječe za Eurosong.

Ispod najboljih i najznačajnijih izdanja Indexa potpisan je upravo Bodo Kovačević „Plima“, „Modra rijeka“, „Svijet u kome živim“, „Negdje na kraju u zatišju“, kompletne albume „Modra rijeka“, „Kameni cvijet“… Iako je posvećen uglavnom Indexima komponuje, svira i producira i za druge izvođače. Za Josipu Lisac ‘73. radio je na njenom najboljem albumu „Dnevnik jedne ljubavi“.

Volio akvarel

Raspisuje i muzičku temu za sarajevski ZOI ‘84. godine. Tvorac je muzike za predstavu „Mandragala“ Kamernog teatra 55“ pa i za Narodno pozorište „Posljednja potraga za zlatom“. Sa svojim dugogodišnjim saradnikom Esadom Arnautalićem radio je na projektu Muzika raspoloženja. Sa Sinanom Alimanovićem „Betonska brana“. Za „Modru rijeku“ sa Indexima dobio je šestoaprilsku nagradu ‘78. godine a za istu pjesmu i nagradi JRT-a.

U svim obavezama Bodo je uspio diplomirati arhitekturu. Volio je slikarstvo naročito akvarel. Iznad svega bio je dobar suprug Edini Filipović i nježan otac kćerki Hani. Sa napretkom tehnologije među prvima eksploatiše efekte gitarskog sintija, fejzera, funđer, električno gudalo, pedal gitaru…

Pokazao svirkom umijeće na dosta gitara. Ipak, Bodo rob tehnike nije volio biti. Uvijek bi se vraćao akustičnoj gitari čiji je plemeniti zvuk volio iznad svega. No, trend elektronike je bio sastavni dio radnih obaveza pa je i sa tim sjajnim muziciranjem kazivao mnogo toga. Jednostavno, za njega nije bilo dovoljno odsvirati dionicu. On je svojom osobenošću krojio bh. muzički izraz.

U ratnom periodu boravio je u Pragu iz kojeg se vratio odmah po potpisivanju Dejtonskog sporazuma. Nakon smrti soliste Indexa davorina Popovića Pimpeka 2001. godine Bodo sarađuje sa džez bendom Sinana Alimanovića uz plesni orkestar. Sa Indexima je odsvirao posljednji zajednički koncert 2001. pred Pimpekovu smrt.

Nagrada Davorin

Fenomen muzike bivše Jugoslavije Slobodan Kovačević duže vremena je bolovao. Preminuo je 2004. a ukopan blizu Davora u Aleji velikana na groblju Bare. Ovaj svijet je napustio muzički znalac koji je napravio presudne uticaje na pop-rock pa i druge muzičke stilove čime je stekao ugled i kod muzičkih kritičara. Čovjek koji je svojim radom uticao da se progresivni rock proširi dalje od BiH stoga je zasluženo usvojen prijedlog 2006. da se na muzičkoj manifestaciji Davorin dodjeljuje nagrada za najboljeg gitaristu Slobodanu A. Kovačeviću.

Mala ploča za velikog čovjeka

Na rodnoj kući Bode Kovačevića u ulici Hamze Hume postavljena je ploča na zidu koju je otkrio tadašnji načelnik općine Centar Nedžad Ajnadžić uz birane riječi poštovanja o liku i djelu ovog muzičara dodavši da „mala ploča govori dosta o velikom čovjeku“.

Prva rock balada

U studiju Radio Sarajeva ‘69. na teksta Želimira A. Čička snimljena je prva rock poema „Negdje na kraju u zatišju“ autorski rad Slobodana A. Kovačevića a koja traje 11,38 minuta. Niko tada nije ni pomislio da će to postati antologijska kompozicija u kojoj je stihove recitativom govorio glumac Branko Ličen.

„Plima“ za historiju

Pjesma koju su snimili Indexi „Plima“ komponovao je Bodo Kovačević na tekst Bate Kovača a koja je uticala na historiju bh. muzike.

Odsluženje vojnog roka

Svako prije podne Indexi su se okupljali u „Zlatnom restoranu“ Centra Skenderija koje je inače važilo za okupljalište muzičara. Skenderija je inače bilo mjesto gdje su Indexi vikendom svirali u Domu mladih. Odatle su poslije spektakularnog samostalnog koncerta na godinu dana Bodo i Pimpek u istom danu otišli na odsluženje vojnog roka.

Jasna Durić (Naj portal)