Pobjednica “Nikad nije kasno” Bojana Barjaktarević treći put je pobijedila tešku bolest. Iako je sve vrijeme borbe pratio optimizam, sada još više može da uživa. Ona je otkrila detalje bolesti, ali i svog duha za koji, priznaje, na početku nije bio vedar. Međutim, svijest o problemu i da mora da se bori pomogli su joj da se vrati svemu što voli.

Vodilja u životu

O kanceru dojke insistira da treba što više da se priča, kao i da žene treba redovno da idu kod ljekara.

– Ova godina je za mene bila odlična. Bilo je puno rada, reda i discipline. To je neka moja vodilja u životu. Neka takva bude i 2024. i ja se neću buniti.

Na pitanje da li ima vremena za odmor, kaže:

– Znam ja i da uživam, i pored posla. Nađem sebi vremena i za odmor s porodicom. Obožavam da pecam. Pecanje me opušta. Volim rijeku i prirodu. Opuštanje uz vodu mi je punjenje baterija. Onda spavam kao beba – kaže ona, otkrivajući kako se sada osjeća.

– Daće Bog da bude sve u redu. To su neke stvari koje niko ne može da vam garantuje. Ali ja se sad osjećam odlično. Vodim računa i pazim. Pijem čajeve, pijem svašta za imunitet. Presudno je pričati o tome. Pogotovo ženama, jer žene znaju da i po deset godina ne odu na pregled. Onda se uplaše i ne odu i svašta može da bude. Najvažnija je preventiva, treba ići na preglede na svakih šest mjeseci. Mene je to spasilo – ističe Bojana i dodaje da daje savjete drugim ženama koje imaju isti problem.

– Non-stop sam aktivna na društvenim mrežama i žene mi stalno pišu. Postavljaju razna pitanja u vezi s kancerom. Slušam šta doktori kažu i to i drugima govorim. Kažem im da prođu od terapija sve što moraju da prođu, a što se tiče alternativne medicine, čajeva za imunitet, sve je to dobro i pomaže – poručuje pjevačica za Kurir.

Ona je ispričala i kada joj je bilo najteže poslije saznanja da boluje od teške bolesti.

– Ja sam klonula prvih nedjelju dana kad su mi doktori saopštili da bolujem od karcinoma. Ali onda sam se pogledala u ogledalo i rekla sebi: “Tebi nije ništa, ideš dalje! Sve dok možeš da mrdaš i dok si živa, ideš dalje”. Nema predaje, samo pozitiva! To me je izvuklo.

Podrška porodice

Porodica joj je puno značila u teškom trenutku.

– Ona je uvijek uz mene i uvijek su svi pozitivno razmišljali. Nisu mi stajali na muku, uvijek su veseli. Nije im bilo lako. Kad je majka u pitanju i kad imate nekoga u kući ko boluje od smrtonosne bolesti, to nije lako. Ali bili su uvijek pozitivni, podržavali su me. Nismo pričali o tome. Skretali su mi pažnju i samo su mi pričali gdje ćemo zajedno da idemo.