Pratite nas

Poznati

Sejo Kalač za ‘Naj portal’: ZAKLEO SAM SE NA BABINOM MEZARU ŠTA ĆU DA URADIM OD SVOG ŽIVOTA

Published

on

ZAKLEO SAM SE NA BABINOM MEZARU ŠTA ĆU DA URADIM OD SVOG ŽIVOTA

Mada su ga ‘jurile’ oluje i gromovi, Sejo Kalač kao feniks uvijek se ponovno podiže iz pepela. I svaki put bude sve jači, snažniji i spremniji za nove estradne izazove. Ovaj put sa njim smo se sreli u Sarajevu. Tu je boravio kod dobrog prijatelje Hake u kafani „Dolina mira“.

Upravo tako nas je Sejeo dočeko, smireno, opušteno i raspoloženo. U ove dane ramazana Sejo ne pjeva, odmara. Njegov menadžer Hilmo Peljto lagano popunjava njegov kalendar novim terminima i nastupima širom Evrope.

Rahmet mu duši

Ovaj naš razgovor započeli smo pričom o Sejinom rahmetli bratu, koji je umro prije nekoliko mjeseci.

– Moram da kažem da sam ja prije izvjesnog vremena izgubio mog brata, rahmet mu lijepoj duši. On je vjerujte pjevao bolje od mene. Ustvari u našoj kompletnoj porodici su bila samo dva pjevača Saki Kalač i ja. A, Skender Kalač – Kejo je bio naš najstariji brat i od njega smo zaista dosta naslijedili, jer je on bio izvrstan pjevač. Najviše je pjevao Safeta Isovića jer ga je mnogo volio. Ali, bio je veoma sramežljiv.

Tada i u to njegovo vrijeme veoma popularna braća Karić su ga molili da ide sa njima na turneju. No, on to nije htio. Kada su uvidjeli da on zaista neće, onda su sa sobom uzeli Zoricu Brunclik. Moj najstariji rahmetli brat Kejo, kako mu je bio nadimak, nije htio. Zbog njegove skromnosti i sramežljivosti jedva smo ga ponekad nagovorili da pjeva samo u krugu porodice. A, kada bi se odlučio, zbog sramežljivosti je zaboravljao tekst pjesme. Rahmet mu lijepoj i dobroj duši. Sigurno je bolje pjevao od mene i od našeg drugog brata.

Estradna historija

Sejo se u ovom razgovoru prisjetio i njegovog rahmetli oca. 

– Moj otac je imao zaista veliku, veliku želju da ja snimim gramofonsku ploču. Ja sam tada već uveliko pjevao, nastupao, ali nisam imao ništa snimljeno. Kad je moj otac umro, kada sam bio onako sav slomljen od tuge i bola, zakleo sam se na njegovom mezaru da će prvo, što ću da uradim u životu, biti to snimim ploču. Njemu u amanet sam tako snimio moju prvu ploču. A, sve što se poslije dešavalo je već ušlo u estradnu istoriju. Zakleo sam se i ispunio.

Kako je došlo do toga da Vam tada renomirana diskografska kuća PGP RTB izda prvi album?

– Kompozitor Predrag Negovanović i ja poznavali smo se jedan duži vremenski period. Upoznao nas je moj kolega iz grupe Saša Krstić harmonikaš. Sa Predragom sam se sreo u restoranu „Šumatovac“ i dogovorili saradnju. Tako sam ja svakog ponedjeljka koji mi je bio neradni išao vozom od Zagreba do Beograda da snimam pjesme. Voz je kretao u 6 sati ujutro, a ja u dva sata noću dođem iz kafane. Jednom mi se desilo da onako pospan, nenaspavan zakasnim na voz. Ali, sad ću da ispričam šta mi se stvarno desilo.

-Onako u mraku, pospan, ja se spremam da idem na voz, obukao odijelo, cipele, uzeo tašnu. No, po dolasku na zagrebačku stanicu ja vidm voz već polako odmiče. Ali, dobro da sam zakasnio, kada sam se vratio u stan vidio sam da sam obukao dvije različite cipele. Zamislite sramote da sam tako otišao za Beograd. Bila je jedna crna, jedna smeđa. A, jednom mi se desilo da sam stigao u Beograd, ali ja se uspavao. Trznem se na momenat i pitam jednog saputnika, da li smo već u Beogradu. A on meni kaže pa mi već lagano izlazimo iz Beograda. Ja onako bunovan, otvorim vrata, iskočim iz voza, ali ne u pravcu u kojem se kretao, već u drugom smjeru. Tako da sam ispao iz voza i napravio kolut nazad. Ali, nisam se povrijedio. Ma, bilo je tih nekih dogodovština u mom životu da se roman može napisati.

Rahat i sretan

Ono što smo mogli primjetiti „Dolina mira“ u Sarajevu Seji Kalaču mnogo odgovara?

– Da, zaista je tako. Baš mi odgovara. Nekako sam našao sav svoj smiraj duše, osjećam se opušteno i zaista mi je mnogo lijepo. Tu sam kod mog dugogodišnjeg prijatelja Hake. Znamo se već dugi niz godina i nekako kada sam god ovdje kao da sam neki drugi, Sejo, opušten što bi se reklo rahat, sretan.

Nekada ste imali jako kovrdžavu kosu po koj ste bili prepoznatljivi?

– Da, tako je. Ali kada sam bio u jeku velike popularnosti jednom su mi na Grandu rekli da bi bilo pametno da je ispravim. Naime to su mi rekli Saša Popović i Lepa Brena. Bilo je to kao u onom fazonu, kovrdžava kosa nije za pjevača, već ravna. Ali, jedno moram da kažem u to vrijeme su mi sve pjevačice zavidjele zbog moje valovite i jako kovrdžave kose. Govorile su mi, kako one daju velike pare frizeru da imaju kosu kao ja, a kod mene sve prirodno. Tada mi Aleksandar Kapriš poznati beogradski frizer izravnao kosu. On mi je tada stavio neku kiselinu koja je bila baš jaka,pa je to moje ravnanje kose trajalo više od dva sata. I, eto od tada mi se kosa više nikada nije frčkala.

Na pitanje da li se ikada pokajao što se bavi javnim životom, jer mu je privatni život na tacni?

– Baš tako, ali naša branša ne ide bez javnosti, bez novinara, medija. Ali, mediji moraju da postoje zbog popularnosti, da se prezentiramo javnosti. Ja sam počeo da radim kao harmonikaš grupi 039, ali i pjevao sam u toj grupi. Sjećam se da smo dugo pjevali u Zagrebu kod jednog gazde Muharema, koji je bio iz Kozarca. I, opet su tada i u to vrijeme novinari učinili mnogo da se čuje za nas, da imamo publiku, posjetioce.

Sramežljiva na amidžu

Sjećam se da sam se tada tu upoznao buduću, a danas bivšu suprugu. Iz tog braka imam dvoje divne djece Emira i Šejlu. Postao sam i dedo. Moja Šejla je baš nadarena za pjevanje, ali je i ona kao i njen amidža veoma sramežljiva. Ona većinom pjeva duhovne pjesme, ali ne želi javnosti da se prezentira. Jer kako nekad isto tako i danas mediji su čudo, mogu da te stave na vrh, ali mogu i da te sasjeku. Ali, ja poštujem sve medije i znam da je sve to njihov posao.

Mnogi kažu da ste najbolji interpretator pjesme „Alipašin izvor“?

– Ako je zaista tako ja se od srca zahvaljujem. Prvi put sam tu pjesmu otpjevao u Švicarskoj uz harmonikaša Antu Filipovića. On je tu pjesmu jako, jako dobro pjevao. Moram sada javno da kažem da sam po pitanju te pjesme dosta od njega pokupio. Onako kako on topjeva po svome. Ovom prilikom ga pozdravljam kao i njegovog brata Jakicu.

Inače, Sejo od maja kreće na australijsku turneju. A u novembru ga čeka američka turneja s kolegama.

Bato Šišić (Naj portal)

Poznati

Trifunović o izjavi Gorana Vesića: “Naravno da nisi uhapšen, šećeru”

Published

on

Foto: Pixsell/ATA Images/Antonio Ahel

Srbijanski glumac Sergej Trifunović je uputio poruku bivšem ministru građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Goranu Vesiću, uhapšenom u vezi s tragedijom na željezničkoj stanici u Novom Sadu.

Trifunović je na društvenim mrežama podijelio Vesićevu izjavu u kojoj tvrdi da nije uhapšen. Već da se dobrovoljno odazvao na poziv.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Sergej Trifunović (@whistler_dick)

– Naravno da nisi uhapšen, šećeru. Dio si sportskog paketa “uhvati/poljubi/pusti/zamisliš želju”. Ako ikada budeš procesuiran, to će biti kao u slučaju ubica Slavka Ćuruvije: “Ne bis in idem” – jednom suđenje, drugi put nikada više. Ambasadorsko mjesto te čeka – napisao je Trifunović.

Sergej Trifunović otpjevao pjesmu o hapšenju: “Splitu stižem u zatvore, tisuću sam i po platia”

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending