Također je spomenuo kako je tama u jednom momentu postala neizdržava te je odlučio potražiti pomoć.

– Nazvao sam tatu koji je tačno znao što mi je potrebno. Odveo me prijatelju svećeniku na razgovor. Nakon susreta s njim, tama je polako počela nestajati, a njeno mjesto zauzimali su sreća i osjećaj ispunjenosti – kazao je.

Razgovor sa svećenikom se dogodio prije dvije – tri godine i smatra ga životnom prekretnicom nakon koje je sve krenulo nabolje.

– Prvi put sam u crkvi htio slušati, a ne pričati. Šta mi, Bože, želiš reći? Kako mi možeš pomoći? Primio sam odgovor. Nije to bio audio upućen ušima, već više osjećaj u srcu kojim mi je Bog poručio: ‘Moj si.’ Bog je za mene tada postao živa osoba. Čim se sjetim tih riječi, zaplačem… Ništa nisam izgubio, a dobio sam sve. S Bogom sam dobio nazad samog sebe – ispričao je.

Dodao je kako je prestao slušati do tada drage bendove, a naročito one čija su ikonografija i pjesme bile antikršćanske.