Prije 4 godine napustila nas je najveća dama bh. muzičke scene: TRAGEDIJA JE BEBI OBILJEŽILA ŽIVOT

Na današnji dan prije četiri godine zauvijek je zaspala jedna od najljepših i najvećih dama bh. muzičke scene. Istinska diva, dostojanstvena, graciozna i ponosna begovica Izeta Beba Selimović. Napustila je ovaj svijet samo 17 dana prije nego što bi proslavila 84. rođendan. A nama i budućim generacijama ostavila u amanet da čuvamo i njegujemo najprepoznatljiviju bh. kulturnu baštinu. Sevdalinku, pjesmu srca, ljubavi i sjete.

Beba je rođena 1936. godine u Bileći, ali se kao četverogodišnja djevojčica s roditeljima doselila u Sarajevo, gdje je provela cijeli život. Bila je najmlađe od petero djece. A nadimak Beba dobila od braće i sestara, koji su joj tako tepali. Već u osnovnoj školi počela je pjevati u Dječijem radio-horu nakon što ju je učiteljica preporučila predstavnicima Radio Sarajeva, koji su u to vrijeme po školama tragali za talentiranom djecom.

Udala se u 19.

Osim talenta, Bebu je krasilo kulturno ponašanje koje je ponijela iz roditeljskog doma. Ali i nestvarna ljepota i veliki rad na usavršavanju svojih interpretacija. Kao petnaestogodišnjakinja postala je vokalna solistica Radio Sarajeva.

– Počela sam na sjajnom Radio Sarajevu kao klinka. Sjećam se, bilo je 300 kandidata, a primljeno nas je šest. Tek tada smo počeli da se razvijamo kao interpretatori. S nama su radili vrlo pismeni, stručni ljudi s muzičkim akademijama. Bilo je isključivo snimanje sevdalinke, izvorne bosanske pjesme – govorila je Beba.

Porodica je Bebi uvijek bila prioritet, zbog čega je pravila pauze u svojoj muzičkoj karijeri. Udala se veoma mlada, u 19. godini, za inžinjera Sabriju Šečića. Upoznala ga je u Žepču dok je još bio student Građevinskog fakulteta.

Sabriju su odmah privukli Bebina otmjenost, ljepota i ponašanje, pa je veza ubrzo krunisana brakom. Tada je Beba nakratko prekinula svoju karijeru i posvetila se suprugu i porodici. Čak joj ni prvobitni smještaj u radničkim barakama nije predstavljao poteškoću. S vremenom se vratila pjesmi, ali joj je porodica i dalje bila na prvom mjestu.

Nažalost, taj idilični život nije dugo potrajao. U oktobru 1971. godine Sabrija gine u saobraćajnoj nesreći. Ostavši mlada udovica, s dvojicom sinova, Senadom i Samirom, Beba je veoma teško podnijela gubitak muža. Prestala je pjevati i razmišljala je da li uopće da opet uzme mikrofon u ruke. Kasnije je govorila da su u odluci da, ipak, nastavi pjevati bile presudne riječi njenog velikog prijatelja, legendarnog jugoslavenskog glumca Miodraga Petrovića Čkalje.

– Beba je morala da računa s tim da će joj se u životu događati i tragedije. Ako se odlučila da pripada publici, onda mora da joj se vrati – kazivao je Čkalja.

Prvi Bebin nastup poslije tragedije bio je na koncertu u beogradskom Domu sindikata. Pjevala je i plakala zajedno s publikom, koja je suosjećala s njom.

– Samo sam vidjela maramice, ljudi plaču… Ja ne znam da li sam jednu strofu otpjevala – kratko je kroz suze izjavila poslije tog nastupa.

Bebin stariji sin Senad danas je doktor medicinskih nauka i jedan od najboljih bosanskohercegovačkih hirurga, a mlađi Samir je arhitekt.

Sevdalinkama „Kraj potoka bistre vode“, „Mene moja zaklinjala majka“, „Vezak vezla Adem kada“, „Kolika je u Prijedoru čaršija“, „Sinje more i dubine tvoje“, „Zaplakala stara majka“, kao i brojnim drugim, Beba je udahnula posebnu dušu vrsnom, ali prepoznatljivom interpretacijom, ne odstupajući od originalne izvedbe, što je odlika samo vrhunskih sevdalija.

Snimala je i novokomponirane pjesme: „Plačem ja, plačeš ti“, „O ćuti, ćuti, sad srce moje“, „U srcu mome samo živiš ti“, „Sa tugom prolaze dani“… ušle su u anale bh. narodne muzike.

Oskar za životno djelo

Beba je dobila brojne nagrade i priznanja za muzički uspjeh i nesebičnu pomoć u humanitarnim koncertima. Među kojima “Povelje Zlatne značke” RTVSA, “Oskara za životno djelo”, Nagrade za doprinos u očuvanju narodne pjesme na Ilidžanskom festivalu. Međutim, isticala je da se najviše ponosi Nagradom „Isa-beg Ishaković“, koju je dobila u ime Grada Sarajeva, 2013. godine, te proglašena počasnom građankom Sarajeva. Bila je i članica Udruženja estradnih radnika Bosne i Hercegovine. Godine 1988., izdala je svoj posljednji studijski album, a 2005. se definitivno povukla s estradne scene.

Beba Selimović je bila i ostala upamćena kao najveća dama bh. estradnog neba. Dokazivala je to svojim ponašanjem i na sceni i u privatnom životu, gordošću, ljepotom. I predivnim interpretacijama sevdalinki koje je pjevala širom svijeta, pokazujući ujedno ponos i snagu bosanskohercegovačke žene.

Bila je istinska ambasadorica tradicije i kulturne baštine Bosne i Hercegovine. Iako više nije među nama, njene pjesme, svilenkasti glas kojima ih je interpretirala, njena osobnost i damsko ponašanje ostaju da žive u našim srcima, baš kao što je i sama pjevala: „U srcu mome samo živiš ti“.

(I. P.)