Zanimljivosti

Kićina crna žena iznijela šok detalje razgovora sa suprugom Miroslava Ilića: U GLAVI MI JE ODJEKIVALA NJENA JEZIVA PRIJETNJA

Published

7 mjeseci

24/02/2024

Kićina crna žena i Gordana; Kurir/Ana Paunković, DAMIR DERVIŠAGIĆ/KURIR

Kićina “Crna žena” Mirjana Antonović, koja se godinama sudila s pjevačem Miroslavom Ilićem oko očinstva nad sinom Devinom, otkrila je da je Viši sud u Beogradu po drugi put odlučio u korist nje i njenog nasljednika.

Masovna egzekucija

– U osmom mjesecu trudnoće našla sam se u Beogradu u stanu moje sestre Jelice. Provodile smo uobičajeno prijepodne uz čaj, slatke medenjake i još slađe razgovore. Pričale smo o imenu Kristijan, koje je inače Miroslav odabrao, i planovima za našeg sina kojeg smo s nestrpljenjem iščekivali.

Jelica je skoknula do trgovine kada je zazvonio telefon u hodniku. ‘Mirjam Antonović ovdje, izvolite’, rekla sam. ‘A ti si ta Amerikanka? Otimačica muževa? Nije ti dosta što si ga zavela, još ćeš mu i dijete roditi? Slušaj ti, bjelosvjetska f**o, neće to tako moći kako ste vi to zamislili! Ako ti rodiš to dijete, ubit ću i njega, i tebe, i Miroslava, i našu djecu, i sebe na kraju!’, siktala je u slušalicu – napisala je Kićina crna žena kojoj je posvetio čuveni megahit.

– Gospođo Gordana, smanjite doživljaj i ton, molim vas, za sve što vas zanima u vezi s masovnom egzekucijom konzultirajte se s vašim suprugom, a mojim zaručnikom Miroslavom – rekla sam mirnim tonom i pribrano.

– ‘Zaručnikom? Slušaj ti, drska i bezobrazna ženo, ja sam mu zakonita žena i ja se pitam za sve, a ne ti! Ti si jeftina zabava, koju ću ja eliminirati, jer mu nisi ni prva, a ni posljednja!’.

Doviđenja zauvijek

Gospođo Ilić, ja zaista niti mogu niti želim razgovarati s vama na ovaj način, jer ne razumijem ovakav način komunikacije. Drago mi je da smo se upoznale i nemojte me više nikada uznemiravati, imajte obzira da sam trudnica, i vi ste bili dva puta, tako da znam da ćete me razumjeti, doviđenja zauvijek.

– Pozlilo mi je od tog poziva. U glavi mi je odjekivala prijetnja za ubojstvo mog nerođenog djeteta. Bilo mi je žao Miroslava – zaključila je bila Mirjana, a prenosi srpski ‘Hello’.

Sljedeća vijest

Izrael odustaje od Evrovizije?

Predhodna vijest

Udovica Zukorlića zabljesnula novim imidžem: KAKVA ELEGANCIJA

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

8 sati

16/09/2024

NajPortal.ba

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.