Sudbine
Bijeljinski cvjećar: OD SEDME GODINE BRANE JE NA ULICI, ALI SE NIJE POSTAO KLOŠAR
Skoro da ne postoji Bijeljinac koji ne poznaje mladog Branimira Mitrovića, poznatijeg pod nadimkom Brano. Svojom pozitivnom energijom, osmijehom, neposrednošću i ružama, uljepšava dan svakome ko ga vidi.
„Počeo sam spontano da radim sa cvijećem. Prije sam pomagao konobarima po kafićima i kako sam odrastao, odlučio sam se da se bavim drugim poslom. Bilo je tu dosta poslova koje sam mogao da radim, skupljanje željeza, flaša i slično, ali sam došao na ideju – cvjećare rade do 8 sati, poslije ne radi nijedna, a ljudi traže cvijeće. Stupio sam u kontakt sa dobavljačima i počeo da radim. Bukete sam počeo spontano da pravim, gledao sam po internetu kako to ljudi rade i pokušao sam i sam i pokazalo se uspješno. Moguće je naručiti bukete po želji, zavisi ko šta želi i kome šta treba“, rekao je Brano za portal Dešavanja u Bijeljini.
Brano je član Aktiva mladih sa invaliditetom pri koaliciji „Kolosi“ i, kako i sam kaže, malo ko zna da je on dijete s posebnim potrebama, a zbog teške situacije, od malena je morao da se snalazi.
„Od malih nogu sam se snalazio. Ja sam dijete s posebnim potrebama, 40%. Završio sam srednju poljoprivrednu školu, smjer prehrambeni proizvođač. Od sedme godine sam na ulici. Meni je dovoljno ovo što zaradim, ali je potrebno razmišljati i ne trošiti pare na gluposti. Ovaj posao nije težak, iako se radi noću, ukoliko se zamijeni dan za noć. Malo mi je bio problem dok sam išao u školu, ali su mi profesori izlazili u susret. U početku su malo pogrešno gledali na moje „posebne potrebe“, ali sam im ja objasnio šta je u pitanju i onda su shvatili i poštovali to.
Problem je u našem školstvu i nedovoljnoj informisanosti. U početku, djeci samo kažu da sam ja dijete s posebnim potrebama i ne objasni se šta je to. Dok vremenom nisu vidjeli da se ja normalno ponašam i sve isto radim – čitam, pišem – dok nisu shvatili da to nije tako kako su mislili. Najveći problem je što ljudi kriju djecu sa posebnim potrebama i onda vršnjaci ne mogu na vrijeme da se upoznaju šta znači biti dijete s posebnim potrebama. Neki ljudi u mojoj okolini ne znaju da sam ja dijete s posebnim potrebama, jer ja obavljam sve poslove normalno“, iskren je Brano.
Kaže da cvijeće nikad nije bacio i da se prema cvijeću treba ophoditi kao prema živom biću – „Ako treba, podijeliću ih, ali osobama koje to zaslužuju“. On nam je objasnio da se mora naučiti raditi i ova vrsta posla i da čovjek mora da zna na koji način mora prići mušteriji. Kako kaže, ne smije se biti ni napadan ni dosadan.
„ Moram da istaknem da su mi dosta pomogli pojedini ljudi iz grada koji su me upoznali. Da nije bilo njih, vjerovatno bih bio „klošar“, lopov, ko zna. Ja ne krijem da sam prvo prosio, jer nisam imao hljeba da jedem. Dok me pojedini ljudi nisu privukli sebi i pomogli mi. Ja sam tip koji ne voli nikoga da vuče za rukav, a nemam ništa od toga ako samo budem sjedio kod kuće. Moram da radim“, objasnio nam je Brano i dodao da je ponosan što je uspijevao da zaradi i ima „svoj dinar“ i njim da kupuje hranu i sve što mu je bilo potrebno za školu.
Velika mu je žal što nije uspio da završi i fakultet, a, s obzirom na njegovu upornost i prodornost, možda se i to jednog dana ostvari.
„Veliku zahvalnost dugujem i Miši Joviću, da nije njega i njegove podrške… Ja se vodim onim – ako možeš pomoći čovjeku, pomozi, ako ne možeš, ne odmaži, odmakni se od njega. Ja volim ljudima da pomognem, a ne volim kad je čovjek tužan. Ja ću učiniti sve da ga oraspoložim. Svima bih poručio da – koliko god uspona i padova imate, nemojte da klonete. Padneš, ustaneš, izliječiš nogu i nastaviš dalje. Najvažniji je osmijeh na lice. Kad si veseo i nasmijan, svi putevi su ti otvoreni“, rekao je mladi Brano. (Naj portal)
Sudbine
Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!
Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.
„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.
Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.
„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.
Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.
„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“
Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.
„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.
I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.
Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.
„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.
Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.
„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.
Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.
„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti4 sedmice
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti4 mjeseca
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON