Pratite nas

Sudbine

Ovo je Tamara, kojoj su Balkanci ukrali 25 miliona funti, ali su svi brzo uhapšeni: KAKO JE FOTOGRAFIJA POLNOG ORGANA ODALA JUGOSLAVA JOVANOVIĆA

Published

on

Tamara Eklston godinama živi u britanskoj prijestonici gdje je prije nekoliko godina iz njenog doma odneseno 25 miliona funti, što u novcu, što u dijamantima. Detalji te pljačke prikazani su u BBC dokumentarcu pod nazivom “Kako su ukradeni dijamanti Tamare Ekslton?”.

Kćerka Slavice i Bernija Eklstona rekla je u dokumentarcu da nakon te pljačke uvijek razmišlja da li je bezbjedna u svojoj kući čija se vrijednost procjenjuje na 70 miliona funti.

U dokumentarcu se vidi kako je svaka prostorija u vili Tamare Eklston uništena, lopovi su kroz baštu upali u kuću, polomili prozore i slomili sva vrata na 57 soba. Tamara je za vrijeme pljačke, koja se dogodila u decembru 2019. godine, sa suprugom i kćerkom bila na odmoru u Finskoj.

Lopovi su u kuću upali nakon što je ona na društvenim mrežama objavila da sa svojim mužem Džejem Rutlandom i njihovom kćerkom Sofijom boravi u Laponiji u Finskoj. Sigurnosne kamere pokazale su da su lopovi istog dana kada je ona to otkrila, provalili u njenu vilu. Jedan od radnika obezbjeđenja koji je te večeri nadzirao njenu kuću, otišao je do prodavnice da kupi piletinu što su lopovi iskoristili da provale u skupocjeni dom poznate nasljednice, prenosi Daily mail.
Radnik obezbjeđenja ih je na kraju pronašao dok su preturali Tamarinu garderobu. Međutim, uspjeli su da pobjegnu i da iznesu novac i dijamante odnosno plijen u vrijednosti od 25 miliona funti.

Detektivi su tokom istrage otkrili da su lopovi na lice mjesta stigli taksijem. Policija je potom pronašla taksistu koji ih je dovezao do kuće Tamare Eklston, a on im je rekao da ih je nakon pljačke odvezao do hotela Hilton u ulici Park Lejn u srcu londonske gradske četvrti Vest End. Sigurnosne kamere su ih potom snimile kako sa torbama u rukama koje su bile u vlasništvu Bernijeve kćerke, ulaze u drugi taksi koji ih je odvezao u jugoistočni dio Londona.

U nadi da će pronaći bilo kakav dokaz, jedan od detektiva koji je radio na slučaju javio se lancu hotela i apartmana “TLK Apartments”. Rekli su mu da svojim gostima daju telefonski broj na koji mogu da se jave u slučaju nevolje. Jedan od lopova koji je opljačkao Tamaru Eklston poslao je na taj telefonski broj fotografiju svog polnog organa. Radnik sa recepcije hotela u kojem su odsjeli, blokirao je broj sa kojeg mu je stigla ta fotografija I sačuvao kontakt pod nadimkom “Čudak”.

“Čim sam to saznao, znao sam da smo pronašli pravu grupu ljudi”, rekao je u dokumentarcu detektiv Tomas Grimsou, prenosi “The Sun”.

Nakon što su saznali broj sa kojeg je poslata fotografija, policija je ubrzo ušla u trag Jugoslavu Jovanoviću koji je hotelsku sobu u hotelskom lancu TLK Apartments iznajmio pomoću svoje važeće lične karte. Kasnije se saznalo da je Jovanović u Veliku Britaniju došao 30. novembra i da je zemlju napustio 18. decembra,pet dana nakon pljačke. Policija je otkrila da je Jovanović učestvovao u pljačkama kuća pokojnog itajlandskog biznismena Višaja Šrivadanapraba, vlasnika fudbalskog kluba Lester Siti i bivšeg fudbalera Franka Lamparda.

Policija je zatim ustanovila da su u pljački učestvovali i Italijani Alesandro Malteze i Alesandro Donati. Lopovi su pronađeni u Italiji, odakle su izručeni Velikoj Britaniji. Sva trojica priznala su krivicu za teške krađe koje su počinili između 29. novembra i 18. decembra 2019. godine. Jovanović je priznao i da je između 10. decembra 2019. i januara 2020. godine prao novac kao i da je pokušao da proda ukradenu imovinu.

Jugoslav Jovanović je osuđen na 11 godina zatvora dok su ostala dva lopova istoga dana osuđeni na zatvorske kazne od osam godina i devet mjeseci. Daniel Vuković joji je četvrti član bande lopova koji su opljačkali Tamaru Eklston još nije nije uhapšen. (Naj portal)

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending