Pratite nas

Sudbine

NEVJEROVATNA PRIČA O PEKARU VLADI SA 9 ŽIVOTA: Pregazio ga kamion, upadao u kanale, rijeku, imao moždani udar…

Published

on

Vlada Milosavljević (84) iz Donjeg Dušnika kod Niša proslavlja 7. januar, kao dan svog rođenja, ali nema mjeseca u godini kada ne obilježava neki od dana kao svoj “rođendan”, jer je toga dana uspio da izbjegne smrt.

Milosavljević, koga svi u selu selu zovu Vlada pekar, jer je ranije imao svoju pekaru, kazao je da su ga tokom života pratile najrazličitije nesreće, ali da je nekim čudom uvijek uspijevao da se izvuče i ostane živ.

Preživio je težak moždani udar, pregazio ga je kamion pun pijeska, pao je u otvor od lifta, pao je u rijeku koja protiče pored njegove kuće, a jednom i u kanal za navodnjavanje nedaleko od njegovog doma.

Taj pad u kanal prije tačno 10 godina ostao mu je u posebnom sjećanju jer mu je život spasio komšijski pas Crni.

„Nakon što sam obišao kuću svoje kćerke i zeta pošto nisu bili u to vrijeme u selu, spustio sam se u naše dvorište iza kuće da bi zatvorio kokoške u kokošarnik. Međutim, okliznuo sam se na snijegu i pao u kanal koji vodu iz rijeke odvodi do bašti u polju – rekao je Milosavljević.

U kanal je pao na leđa i tako ostao. Nije mogao da se pomjeri, a voda u kanalu zbog njega nije mogla da otiče.

„Nivo vode je brzo porastao i voda je počela da mi prelazi preko lica, da mi ulazi u usta. Okretao sam glavu i počeo da dozivam u pomoć, ali me niko nije čuo, osim psa Crnog. Dotrčao je do mene i počeo da laje, a onda je otrčao da ulaznih vrata naše kuće i tamo lajao. Nekoliko puta je trčao od mene do ulaznih vrata i svo vrijeme je uznemireno lajao – prisjeća se Milosavljević.

Lavež Crnog čule su srećom Milosavljevićeva supruga Ruža, snaha Valentina i komšinica Vera Miljković, istrčale su iz kuće i izvukle ga iz vode.

„Nažalost Crni je nakon tog mog spasavanja ubrzo uginuo. Žao mi je zbog toga i dan danas. Nije bio rasan pas, ali je bio mnogo pametan. Da nije tako ne bi sada bio živ. Da bismo sačuvali sjećanje na Crnog moj sin i snaha su ga naslikali na zidu svoje kafane.

U fabrici sam 1994. godine upao u otvor lifta sa 3 metra visine. Kolege su počele da viču: “Pade Vlada”, pa su oni koji su bili dalje od lifta pomislili da je Vlada Srbije podnijela ostavku
Pravim čudom Milosavljević je 4. aprila 1974. preživio nesreću pored Južne Morave, kada je preko njegovih leđa prešao kamion sa pet kubika šodera.

„Rođak i ja smo natovarili kamion šoderom iz Morave kod Rusne i krenuli kući kada se kamion pokvario i to na uzbrdici. Na njegov nagovor postavio sam neko kamenje ispod točkova, a on je počeo da popravlja kamion. Prišao sam da mu pomognem, kada je kamion krenuo u rikverc. Rođak se izmakao, ali meni je točak uhvatio džemper i bacio na asfalt. Točak kamiona je prešao preko mojih leđa.

Taj udes je preživio s polomljenom karlicom zbog čega je dva i po mjeseca morao da leži nepomičan u gipsu, ali se oporavio bez ikakvih posljedica.

Pad u otvor od lifta u fabrici u Donjem Dušniku u kojoj je radio nakon što je zatvorio pekaru, sa visine od oko tri metra, preživio je 1994. godine sa dva polomljena rebra.

„Lift još nije bio postavljen, pa smo kroz otvor prebacivali radne stolove iz prizemlja na sprat. Da ne bi ogulili zid pored povlačio sam se unazad, sve bliže i bliže otvoru i na kraju sam upao u njega. Kolege iz fabrike počele su da viču: “Pade Vlada”, pa su oni koji su bili dalje od lifta pomislili da je Vlada Srbije podnijela ostavku.

Porodična kuća Milosavljevića i kafana njegov sina nalaze se u neposrednoj blizini Gornjodušničke rijeke, a Vlada je prije dvije godine preživio pad u riječno korito, sa stepenica koja vode u kafanu.

„Silazio sam niz stepenice i odjednom sam izgubio ravnotežu. Skotrljao sam se niz stepenice na stazu, a odatle u rijeku. Izvukli su me sin i snaha iz riječnog korita bez i jedne ogrebotine, što je sve začudilo. Mislili su da sam sigurno nešto polomio jer sam pao sa visine od četiri, pet metara – izjavio je Milosavljević.

Uprkos brojnim nesrećama koje je preživio i teškom moždanom udaru Milosavljević je danas sasvim dobrog zdravlja. Ne pije ništa od lijekova i jedino se žali na bol u nogama i zbog toga hoda sa štapom.

Brojne “rođendane” proslavlja sa suprugom, sinom, lćerkom i njihovim porodicama, a ima šestoro unučadi i jednu praunuku. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending