Pratite nas

Zanimljivosti

Sretan Međunarodni dan zagrljaja: Ovo je 5 razlog zašto bismo se trebali grliti češće

Published

on

Pet do šest zagrljaja dnevno učinit će vaš život ljepšim i produžit će ga, tvrde psiholozi, a do istog je zaključka stigao i američki svećenik Kevin Zaborney još 1982. koji je današnji dan proglasio Međunarodnim danom zagrljaja!

Pored toga što čine da se osjećamo zaštićeno i voljeno, zagrljaji mogu da učine mnogo toga za ljudsko tijelo! Na Svjetski dan zagrljaja, prisjećamo se nekih zanimljivih činjenica o njima.

Čin grljenja nije samo osjećaj na koži – dok se grlimo, oslobađa se oksitocin, „hormon ljubavi“ zahvaljujući kojem se osjećamo bolje. Naučno su dokazana brojna pozitivna dejstva ovog hormona neurohipofize, a među njima su brže trežnjenje, ublažavanje bolova (nerijetko se daje životinjama kako bi im se olakšao porođaj), mršavljenje, piše National Geographic.

“Oksitocin je neuropeptid, što znači da stvara osjećanja privrženosti, povjerenja i povezivanja”, istile Mat Hartenstein, psiholog Univerziteta “Depo” u Greencastleu.

Što više zagrljaja ― to je niži pritisak
Ne samo da će zagrljaji učiniti da se osjećate srećnije već su korisni za zdravlje. Tokom zagrljaja i kontakta druge osobe s kožom, aktiviraju se receptori poznati kao Pacinijeva telašca, koja šalju mozgu informacije o bilo kakvom pritisku, bolu ili promjeni temperature. Međutim, ona čine još nešto: šalju signal dijelu moga koji je, između ostalog, odgovoran za snižavanje krvnog pritiska.

Zagrljajima se pobjeđuje strah
Istraživanje čiji su rezultati objavljeni u magazinu Psychological Science pokazali su da zagrljaji i dodiri uopšte smanjuju ljudsku brigu o sopstvenoj smrtnosti. Utvrđeno je da zagrljaj – makar to bio i samo kontakt s predmetom (kao kad djeca grle plišanog medu) – pomaže da se izborimo s egzistencijalnim strahovima.

Kako život prolazi, zagrljaji su sve važniji
Grljenje i fizički kontakt dobijaju na važnosti s godinama, pokazalo je istraživanje Državnog univerziteta u Ohiu. I nekim ranijim studijama dokazano je da se osjećaj usamljenosti u starosti povećava, što za posljedicu ima povišen stres i nepovoljan efekat na zdravlje.

Veoma je važno grliti djecu
Ako želimo da uradimo nešto za buduće generacije, potrebno je da grlimo mališane od najranijeg djetinjstva, pokazalo je istraživanje Univerziteta Emory.

Naučnici ove ustanove su analizirali vezu između dodira i smanjenja stresa na početku života prateći njene efekte na pacove. Otkriveno je da su se osobe koje su grljene u djetinjstvu kao odrasle osobe lakše borile protiv stresa u odraslom dobu, a naučnici smatraju da se isto može reći i o ljudskim bićima. (Naj portal)

Zanimljivosti

VIDEO Slučajni susret otkrio zanimljive detalje: Koji Sarajlija je najmlađi taksista u Evropi

Published

on

Edin s našim novinarom Batom Šišićem

Mjesec je novembar, a u Sarajevu pao prvi snijeg. I, kako obično biva sa vremenskim nepogodama veći dio građana koristi usluge taksista grada Sarajeva. A takom mog kratkog boravka u Sarajevu bio sam i ja njihov potrošač.

Osmijeh od uha do uha

Iskreno, obično se ne vozim Sarajevo taxijem iz nekih mojih prijašnjih loših iskustava sa tom firmom. Ali, ovaj put mi se mnogo žurilo i nisam birao, a prvi taksi koji sam zaustavio bio je upravo Sarajevo taxi. I, tako sjedam u auto, a odmah po ulasku dočeka me osmijeh vozača, kako se kaže u narodu, od uha do uha. Dečko jako mlad, veseo, komunikativan.

Pruža ruku da se upoznamo i reče da se zove Edin Čaušević. Vidio sam da je po godinama veoma, veoma mlad, pa moja novinarska znatiželja nije mi dala mira, pa ga upitah za godine. I, tako započe naša veoma zanimljiva komunikacija.

– Ja sam najmlađi taksista u Sarajevu, ako ne i u BiH ili bolje rečeno u Evropi. Imam samo 19 godina i naslijedio sam zanimanje moga oca, koji je bio dugogodišnji taksista u Sarajevu. Ustvari ovo je porodišni posao i naša porodična tradicija. Ima još mladih taksista, ali ja sam opet najmlađi od njih, jer ta neka starija generacija i generacija mog oca polagano odlaze u penziju, pa mi djeca preuzimamo. Nastavljamo zanimanje i posao kojim su se oni bavili. Moram da kažem da se mi mladi taksisti svi držimo zajedno, pazimo jedni na druge – rekao nam mladi Edin.

Njihovo dijete

Kako su te prihvatili stariji taksisti?

– Veoma, veoma lijepo. Mog tatu su svi poznavali i poštovali, ustvari prihvatili su me kao da sam njihovo dijete, što realno i jesam. Veoma često me kontaktiraju, nude pomoć pitaju me da li znam sve ulice, kako se općenito snalazim u poslu. Ali, mi ove mlađe generacije više sa tim nemamo problema, svi imamo ove pametne telefone, aplikacije. Jednostavno posao taksiste je veoma, veoma zanimljiv.

 

Po ulasku odmah sam primijetio da si veoma komunikativan, nasmijan.

– Iskreno taksisti su ogledalo svakog grada, ambasadori svakog grada. Jer svaki stranac koji dođe u grad većinom sjedne u taksi i, prvi njihov susret sa nekim recimo iz Sarajeva je upravo vozač taksija. Jednostavno taksista stvara prvi utisak o jednom gradu. Ja govorim više stranih jezika tako da mi je to jedna olakšavajuća okolnost po pitanju ovog posla i komunikacije sa ljudima.

Edin Čaušević osim što vozi taksi, uporedo sa poslom je i student.

– Da, tako je. Studiram informatiku, softverski inžinjering je bio moj izbor. To je ono što ima smisla uz ovaj posao koji radim. Jer u ovom poslu sam slobodan, nemam ograničeno vrijeme, tako da mogu da studiram.

Student Informatike

Kada završiš studij da li ćeš se nastaviti baviti taksijem?

– Jedno sigurno znam, da porodični posao neću ostaviti, ali vidjet ću šta će mi još život donijeti i gdje će da me odvede. Sa informatikom se može raditi iz svakog dijela našeg lijepog Sarajeva, tako da nismo ograničeni sa mjestom gdje se u tom trenutku nalazimo. A, meni je to veoma bitno da imam tu neku slobodu, koja meni mnogo znači.

Na pitanje da li je teško biti taksista u Sarajevu, Edin je odgovorio:

– Za mene zaista nije, jer mi svi mladi, pa tako i ja puni smo energije, elana. Meni se lično sviđa što upoznajem nove ljude, jedino je saobraćaj u Sarajevu malo specifičan. Ali, za mene je Sarajevo super u poređenju sa drugim gradovima u Evropi i regionu.

Da li se plašiš noćne vožnje, da li je bilo neprijatnih situacija?

– Da budem iskren, kako ja tako i moje kolege, mislim na ovu mlađu generaciju, mi baš biramo. Izbjegavam ili izbjegavamo da vozimo ljude koji su pijani ili pod dejstvom nekih od zabranjenih supstanci. Za sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih situacija. Nekad ljudi to pogrešno shvate, ali zbog moje ili naše sigurnosti mi zaista biramo u trenutku koga ćemo da primimio u auto.

Siguran sam da je mnoge od vas koji ste ovo čitali, dirnula ova iskrena priča veselog i mladog sarajevskog taksiste Edina Čauševiča, čiji broj vozila je je 309 Sarajevo taksi.

Svaki nepoznati putnik, stranac koji uđe u njegov automobil shvatit će odmah koliko je Sarajevo, koliko je Bosna i Hercegovina gostoljubljiva zemlja i zemlja sa dosta mladih i veoma pametnih i talentiranih ljudi.

Bato Šišić (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending