Pratite nas

Sudbine

Mahir Očuz, Hajra Jahić, Irfan Ribić:  NJIMA JE ULJE KANABISA SPASONOSNI LIJEK!

Published

on

Nedavnim hapšenjem i puštanjem iz zatvora Mahira Očuza, zapravo, ponovo je nametnulo pitanje legalizacije ulja kanabisa u medicinske svrhe, o kojem se u BiH priča godinama. Kao da i ulje kanabisa ima nacionalni interes. Ovo su priče o ljudima koji čuvaju zdravlje uz pomoć ulja kanabisa. Neke studije kažu da kanabis malo zaglupljuje, ali je veoma učinkovit  kod pacijenata sa artritisom, hroničnim bolom, epilepsijom, glaukomom, multipla sklerozom, kancerom itd.

Podsjećamo, u jednoj akciji Tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona, bilo je uhapšeno devet osoba, između ostalih Gordan Memija i Mahir Očuz, njegova supruga i manekenka Džejla Glavović-Očuz, jedan policijski službenik iz Visokog i drugi. Optuženi su za nadriljekarstvo, te za posjedovanje i prodaju opojnih sredstava. Navodno, neki od osumnjičenih u BiH uvozili su i prodavali ulje kanabisa, koje još nije dobilo odobrenje za upotrebu.

U roku od 24 sata svi su pušteni iz pritvora, ali ja javnost šokirana saznanjima da su hapšene osobe koje su teško bolesne i svoje zdravstvene tegobe olakšavaju uz pomoć ulja kanabisa. Pri tome godinama vode kampanju za legalizaciju kanabisa u BiH, ali i pomažu osobama koje u zvaničnoj medicini nisu uspjele dobiti spasonosnu terapiju.

Priča o legalizaciji kanabisa u medicinske svrhe u Bosni i Hercegovini traje preko decenije.  A da svijet ne čeka na BiH kazuje podatak da je Komisija Ujedinjenih naroda za opojne droge uklonila kanabis sa liste najpasnijih droga, priznajući mu ulogu u liječenju najtežih bolesti. Do sada je dvadesetak zemalja Evrope, a u regiji Slovenija i Hrvatska, dekriminaliziralo kanabis.

Bio legalan ili ne, kanabis je sve traženiji i rasprostranjeniji lijek i lako se do njega dolazi. Bez obzira što je za neke droga, a za druge čudotvorno sredstvo. O njemu su napisane i brojne studije. Naučno je dokazano i postoje brojne studije, te preko 3.000 relevantnih radova na ovu temu i koji ukazuju da je kanabis lijek

Hajra Bajrić Jahić: Ja sam pobijedila rak

Hiljadama godina je poznato djelovanje kanabisa, biljke koja potječe iz sredinje Azije, a poznata je pod mnogim nazivima: marihuana, trava ili, u varijacijama i hašiš. U pitanju je konoplja od koje se može načiniti i platno ali i opojno sredstvo u kojem neki uživaju, a drugi se njime liječe.

Jedno vrijeme je bio protjeran, ali se polako vraća, diskriminacija prema konoplji kao da posustaje u svijetu. U BiH sve vlasti ovo pitanje odlažu za „sutra“, a za to vrijeme hiljade ovdašnjih teško oboljelih ljudi  ilegalno se liječi kanabisovim uljem, i to onda kada dođu pred zid konzervativnih medicinskih metoda liječenja. Ovo ulje im je slamka spasa, iako se u važeoj zakonskoj regulativi nalazi na listi opojnih droga , tako da po važećem zakonu bolesni ljudi koji se liječe kanabisom mogu biti procesuirani.

U tom višegodišnjem iškekivanju na legalizaciju, bosanski pacijenti kupuju sve i svašta za izuzetno velike novce ulje kanabisa čiji su kvalitet i ispravnost upitni. Na ilegalnom tržištu cijena kvalitetnog ulja kanabisa u dozi za šestomjesečne terapije košta 750 eura, a najsigurniji kanal, odnosno mjesto za nabavku kvalitetnog kanabisovog ulja je Ljubljana.

No, kanabis se prodaje svugdje. Od nevolje ljudi najviše koristi imaju dileri, koji nerijetko prodaju umjesto kanabisa staro motorno ulje, ili dodaju olovo, da ulje bude teže.

U Bosni i Hercegovini je oko 3.000 lica koja boluju od multipla skleroze, neurodegenerativne autoimune bolesti. Na desetke je hiljada pacijenata koji se muče s artritisom, hroničnim bolom, epilepsijom, glaukomom, kancerom, a naučne studije kažu da im kanabisovo ulje može pomoći. Irfanu Ribiću pišu, javljaju se oni koji u kanabisovom ulju vide šansu za život.

Jedna od heroina u borbi karcinoma i predsjednica udruženja koje se bori protiv karcinoma Nijemi krik iz Kalesije Hajra Bajrić-Jahić, kaže:

“Nakon 17 operacija, 36 kemoterapija i 30 zračenja, borila sam se nekoliko godina, dok nisam shvatila da postoje i druge metode, a to je ono o čemu danas pričamo. Ja sam pobijedila rak“.

Mahir Očuz: I MENI JE ULJE KANABISA LIJEK

Šokantno je djelovala vijest o hapšenju Mahira Očuza i njegove supruge Džejle Glavović, a oni su samo koristili ulje kanabisa kao lijek.  Glavović Očuz je saslušana zbog krivičnog djela stavljanje u promet i zloupotrebe kanabisovog ulja, a sve je povezano s time što je njen suprug Mahir osoba koja ima dijagnozu multiple skleroze tip 2, koji je navedeno ulje koristio u svrhu liječenja.  Sa ovom dijagnozom se nosi duže od pet godina.

Međutim, sva priča oko manekenke i njenog supruga danas je dobila zaokret kada se na društvenim mrežama oglasio navodni prijatelj Mahira Očuza, Emir Džafić, koji tvrdi da Mahir boluje od teške bolesti multipla skleroze i da mu je to lijek. Podijelio je i fotografiju nedavno preminulog Eseda Ahmiša kojeg je ista bolest prikovala za kolica, a koja je na kraju i razlog njegovog prerano ugašenog života.

„Zahvaljujući preparatima od kanabisovog ulja ja sam zdrav čovjek, moja porodica je sretna… Svoj život sam posvetio istraživanju i aplikativnoj primjeni kanabisa. Moji prijatelji i kolege, od Izraela do Kanade, radili su na desetine istraživanja i studija sa širokim spektrom zdravstvenih poteškoća i primjenom kanabisa u različitim oblicima. I imamo sjajne rezultate, ali mi u BiH kaskamo – kaže Očuz, kojem stiže podrka sa svih strana, te nastavlja:

„Bilo je teško na početku. No, moja supruga i moj sin su mi bezuvjetna podrška, moj motiv koji me tjerao, a i dalje me tjera naprijed. Zahvaljujući njima, uspijevam da se nosim sa svojim stanjem iz dana u dan, a oni su svjedoci koliko to u datim momentima zna biti teško. Šta god rekao, ljudi koji ne prolaze kroz iste ili slične tegobe neće moći shvatiti koliko je potrebno napora i volje da se nosite s različitim komplikacijama i poteškoćama koje se dešavaju u svakodnevici.

Irfan Ribić: BOLJE ILEGALNO ŽIV, NEGO LEGALNO MRTAV

Slučaj Irfana Rebića, glumca iz Zavidovića sa sarajevskom adresom dobro je poznat javnosti. On je još kao student Akademije scenskih umjetnosti, sa 20 godina, obolio od multiple skleroze. Zdravstveni problemi su ga prije nekoliko godina prikovali i za krevet .

Godinama se liječio konvencionalnom medicinom, rezultata nije bilo, a danas radi i uživa u životu, kako kaže zahvaljujući ulju kanabisa čija je upotreba u našoj zemlji ilegalna. Ozdravio je, ustao iz kolica, štaviše osvojio je nekoliko medalja s polumaratona!

Njegova životna, a i filmska priča s dijagnosticiranom multipla sklerozom juna 2015. godine iz tragične vizure simptomatoloških psihofizičkih poremećaja i neuspješnog liječenja klasičnim metodama za nekoliko mjeseci, početkom februara 2016. godine, pretvorila se u bazen ogromne (lične) nade kada je Irfan, tada već u invalidskim kolicima, prvi put 8. februara 2016. godine probao ulje kanabisa.

“Prvi put sam u sebe unosio nešto što ljudi nazivaju drogom. A ja sam u tom trenutku ‘samo’ imao strašne bolove, nisam mogao spavati, nisam mogao jesti i konstantno se pitao – zašto ja? Sa svojih 20 godina? Znate kako je teško otići kod doktora i reći mu: ‘Ne želim tvoje terapije, ja idem svojim putem’, pri tome ne znam šta ću napraviti. Govorili su mi da će se bolest vratiti, za šest mjeseci, za godinu… Za dvije godine će bolest tek pokazati pravo lice, govorio mi je jedan doktor. Ohrabrivali su, govorili da će biti dobro, a ja nigdje u tome nisam vidio svjetlo na kraju tunela. Ogroman strah je bio prisutan, šta se može desiti za šest mjeseci? Da li ću se ‘navući’ na kanabis? Pa neću moći igrati predstave, s rajom ići na fudbal… Milion pitanja sebi postavljaš, jer od okoline doživiš takvu vrstu pritiska. Onda strah nakon godinu dana, da li će se bolest vratiti kako su govorili?“, zapisao je Ribić na svom FB profilu četiri godine kasnije, 8. februara 2020. godine.

A 1. juna 2019. godine Ribić je podsjetio brojne prijatelje na FB profilu na nevjerovatne rezultate u korištenju kanabisovog ulja:

Danas je Irfan Ribić zdrav mladi čovjek, voljen i pun sampouzdanja, funkcionira potpuno normalno, radi pozorišne predstave i ide na posao, mjesečno trči 300 kilometara, poluprofesionalno se bavi atletikom, trči polumaratone.

Osnivač je udruženja KANABIH, koje je, također, uputilo Vijeću ministara Bosne i Hercegovine svoju inicijativu za dekriminalizaciju kanabisa u Bosni i Hercegovini. I ponosno, dok se ne pročiste proceduralni labirint bh. državnih minotaura, nosi majicu s motom “Bolje ilegalno živ, nego legalno mrtav“.

Govori i da ne bismo vjerovali koliko se  ljudi koji su osuđivali legalizaciju, političara, policajaca i ljudi sličnog profila, liječi na kraju upravo kanabisom:

„Sve prođu i na kraju dođu do mene po informacije. Ne treba osuđivati nešto za što ne znaš šta je to. Moram napomenuti da je za mene kanabis do prije 3-4 godine bio opasna psihoaktivna supstanca od koje možeš da poludiš i da zaglaviš u zatvoru. Ali kada sam se suočio s bolešću, gledao smrti u oči, dođete u tu situaciju da nemate izbora… to je životinjski nagon, gola borba za opstanak i nemate izbora. Nađete nešto što vam pomogne  i vi ste funkcionalni, koristan član društva, o čemu mi onda pričamo?!“ – kaže Irfan, te dodaje da minulih godina nije ništa drugo radio, osim što je sebi spašavao život.

Minja Vuksan Dobran:  JA NE ZNAM ŠTA SU PROBLEMI SA MULTIPLE SKLEROZOM!

Preko dvije godine je Minja Vuksan Dobran iz Hrvatske  bolovala od multipleskleroze. Nakon što je isprobala, kako sama kaže, sve lijekove koje čovjek poznaje, čula je za konoplju i njena ljekovita svojstva. Naručila je visokokvalitetno konopljino ulje iz Holandije.

„Jedanaestog dana nakon što sam počela uzimati ulje, ja sam se digla ujutro i otišla do toaleta, a da toga u tim trenucima nisam bila svjesna. Do tada sam bila nepokretna, nisam mogla otići ni do toaleta, nisam mogla sama sebi donijeti čašu vode. Tog jutra onako bunovna, kako se budim ujutro, a da nisam uopće svjesna toga,  ja sam se digla, otišla sama na svojim nogama u toalet, umila se, pa otišla u kuhinju da skuham kafu. Tek tada su mi se upalile lampice da stojim kraj štednjaka i da kuham kafu… Mislila sam da sanjam

Danas Mina može uzeti sama čašu vode i popiti je. Za nju je to veliki napredak, ali joj nikako nije jasno zašto svi na svijetu ne mogu dobiti lijek koji ljudima omogućava kvalitetniji život.

NEVJEROVATNA LJEKOVITA SVOJSTVA SJEMENKI KONOPLJE

Sjemenke konoplje imaju izvrstan omjer između omega-3 i omega-6 masnih kiselina. Samo 28 grama sjemenki konoplje sadrži 1.100mg omega-3 i 2.700mg omega-6 masnih kiselina. One su također pune bjelančevina, minerala i rijetkih polinezasićenih masnih kiselina poput gama-linolenske kiseline (GLA) i stearinske kiseline (SDA).

Sjemenke konoplje su bogate kalcijem, željezom, magnezijom, manganom, fosforom, kalijem i cinkom. Također sadrže i vitamine A, B1, B2, B3, B6, D i E.

Jedna studija objavljena u časopisu “Arthritis and Rheumatism” otkrila je da konzumiranje gama-linolenske kiseline (GLA), koja se nalazi u sjemenkama konoplje, smanjuje simptome artritisa za 25% u odnosu na placebo koji smanjuje za samo 4%.

“British Journal of Cancer” izvještava da THC u sjemenkama konoplje može zaustaviti i eventualno uništiti glioblastoma multiforme (smrtonosni oblik raka mozga). Neke naučne studije su potvrdile da THC u sjemenkama konoplje može poboljšati stanje pacijenata koji boluju od raka dojke, a istraživači sa Sveučilišta u Rostocku u Njemačkoj su otkrili da može pomoći i kod raka pluća.

Napomena: Konzumiranje sjemenki konoplje je potpuno sigurno, zdravo i legalno. Industrijska konoplja sadrži oko 0,3% – 1,5% THC-a, dok marihuana sadrži oko 5% – 10% ili više THC-a. THC se intenzivno istražuje i nauka je pokazala da, kada se ne puši, ima značajne zdravstvene beneficije bez nuspojava. (Naj portal)

 

 

 

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending