Pratite nas

Sudbine

Upoznajte Džemala Hašimovića iz Visokog: SVE JE POČELO KADA JE POČEO DA NESTAJE S LJULJAČKE I OD TADA „LIJEČI“ LJUDE IZ SVIH KRAJEVA SVIJETA

Published

on

O Džemalu Hašinoviću iz Visokog svojevremeno je pisalo pintano izdanje magazina “Aura“, kao o izzetno moćnom bioenergičaru iz Visokog koji svojom energijom pomaže u liječenju brojnih tegoba. Nedavno se pojavio prilog o njemu i na Youtube kanalu Anesa Durme

Džemal Hašimović tvrdi da je sa svojih 10 godina nestao iz naše ovozemaljske dimenzije i otišao u drugu. Čim je navodno osjetio nadzemaljske stvari vraćen je na našu zemlju sa, kako kaže, darom, koji je tek kroz život otkrio. Svojim darom ljudima je pomagao, a da ih ne dotakne. Svojim “moćima” liječio je ljude.

Džemal nije liječio samo ljude sa prostora bivše Jugoslavije, već se među njegovim “pacijentima” našao i šeik iz Kuvajta, kome je pomogao da riješi intimne odnose, i koji ga je zbog toga nagradio sa milion dolara za “izlječenje”, jer Džemal svoje usluge ne naplaćuje

„Kuvajtski šeik mi je rekao da biram u svijetu kojigod hotel hoću do milion dolara. Nisam to htio prihvatiti, on me je pitao kako mi može pomoći. Rekao sam da bih htio samo kućicu za sebe. Dao mi je ček, i ja sam sebi napravio ovu kuću – kaže Hašimović Džamal i dodaje:

„Dođe mi pismo da se hitno javim ponovo kod šeika. Ja na voz, tamo su me sačekali i odveli do Dedinja, gdje je čovjek živio. Došli smo u rezidenciju, on ljut, pita me da li sam normalan, samo malo para sam potrošio. Putovao sam poslije malo… – kaže Džamal, koji vrijeme većinom provodi u putu.
On o ovom svom neobičnom daru priča kako se sjeća majkinih priča da je „nestajao iz ljuljaške“.

„Majka mi je govorila da je bilo nekih čudnih pojava. Da sam nestajao iz ljuljaške. Sve do desete godine bilo je dobro, dok se jednom nije dogodilo nešto neobično. Igrao sam se sa bratom, kada mi se ujednom javio lik osobe žene u plaštu, kao silueta jedna. Jednostavno dobio sam glas od nje: “zatvori oči, sad ideš malo u drugi prostor. Zatvori oči, ispruži ruke.” Ja sam zatvorio oči, ispružio ruke – kaže Džamal i dodaje:

Osjetio sam, ne dodir ljudskog tela, ali osjetio sam dodir. Kao da me nešto dira. Kao da me neko bacio u turbulentne motore aviona, kada oni turiraju i žele da polete sa piste. Osjetio sam to da se okrećem negdje. I u jednom momentu samo sam dobio glas, otvori oči, a nije bilo ni prostora kuće, ni brata, ni dvorišta. Samo jedne livade, proplanci i ljudi, dva, tri osobe u tim siluetama. Ne znam da li je muško, da li je žensko. I neki žamor govora koji ja ne razumijem. Kad sam vidio gdje se nalazim, rekao sam, želim odmah da se vratim. Čini mi se da je samo taj tren koliko sam mogao da vidim. Samo tren i jedan. Kad sam se vratio, ponovo sam ispružio ruke, u dvorištu već je mrak bio, znači čitav dan je prošao – ispričao je Džemal.

Tek kasnije je shvatio da ima posebnu energiju, kojom već 40 godina pomaže ljudima.

„Energija mi ne opada. Postoje slučajevi gdje pomoći nema, ali i oni kojima pomaže poslije jednog tretmana. Nekad dva ili tri puta se ponovi tretman – kaže Džamal za jutjub kanal Anes Durmi. (Naj portal)

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending