Pratite nas

Sudbine

Upoznajte Džemala Hašimovića iz Visokog: SVE JE POČELO KADA JE POČEO DA NESTAJE S LJULJAČKE I OD TADA „LIJEČI“ LJUDE IZ SVIH KRAJEVA SVIJETA

Published

on

O Džemalu Hašinoviću iz Visokog svojevremeno je pisalo pintano izdanje magazina “Aura“, kao o izzetno moćnom bioenergičaru iz Visokog koji svojom energijom pomaže u liječenju brojnih tegoba. Nedavno se pojavio prilog o njemu i na Youtube kanalu Anesa Durme

Džemal Hašimović tvrdi da je sa svojih 10 godina nestao iz naše ovozemaljske dimenzije i otišao u drugu. Čim je navodno osjetio nadzemaljske stvari vraćen je na našu zemlju sa, kako kaže, darom, koji je tek kroz život otkrio. Svojim darom ljudima je pomagao, a da ih ne dotakne. Svojim “moćima” liječio je ljude.

Džemal nije liječio samo ljude sa prostora bivše Jugoslavije, već se među njegovim “pacijentima” našao i šeik iz Kuvajta, kome je pomogao da riješi intimne odnose, i koji ga je zbog toga nagradio sa milion dolara za “izlječenje”, jer Džemal svoje usluge ne naplaćuje

„Kuvajtski šeik mi je rekao da biram u svijetu kojigod hotel hoću do milion dolara. Nisam to htio prihvatiti, on me je pitao kako mi može pomoći. Rekao sam da bih htio samo kućicu za sebe. Dao mi je ček, i ja sam sebi napravio ovu kuću – kaže Hašimović Džamal i dodaje:

„Dođe mi pismo da se hitno javim ponovo kod šeika. Ja na voz, tamo su me sačekali i odveli do Dedinja, gdje je čovjek živio. Došli smo u rezidenciju, on ljut, pita me da li sam normalan, samo malo para sam potrošio. Putovao sam poslije malo… – kaže Džamal, koji vrijeme većinom provodi u putu.
On o ovom svom neobičnom daru priča kako se sjeća majkinih priča da je „nestajao iz ljuljaške“.

„Majka mi je govorila da je bilo nekih čudnih pojava. Da sam nestajao iz ljuljaške. Sve do desete godine bilo je dobro, dok se jednom nije dogodilo nešto neobično. Igrao sam se sa bratom, kada mi se ujednom javio lik osobe žene u plaštu, kao silueta jedna. Jednostavno dobio sam glas od nje: “zatvori oči, sad ideš malo u drugi prostor. Zatvori oči, ispruži ruke.” Ja sam zatvorio oči, ispružio ruke – kaže Džamal i dodaje:

Osjetio sam, ne dodir ljudskog tela, ali osjetio sam dodir. Kao da me nešto dira. Kao da me neko bacio u turbulentne motore aviona, kada oni turiraju i žele da polete sa piste. Osjetio sam to da se okrećem negdje. I u jednom momentu samo sam dobio glas, otvori oči, a nije bilo ni prostora kuće, ni brata, ni dvorišta. Samo jedne livade, proplanci i ljudi, dva, tri osobe u tim siluetama. Ne znam da li je muško, da li je žensko. I neki žamor govora koji ja ne razumijem. Kad sam vidio gdje se nalazim, rekao sam, želim odmah da se vratim. Čini mi se da je samo taj tren koliko sam mogao da vidim. Samo tren i jedan. Kad sam se vratio, ponovo sam ispružio ruke, u dvorištu već je mrak bio, znači čitav dan je prošao – ispričao je Džemal.

Tek kasnije je shvatio da ima posebnu energiju, kojom već 40 godina pomaže ljudima.

„Energija mi ne opada. Postoje slučajevi gdje pomoći nema, ali i oni kojima pomaže poslije jednog tretmana. Nekad dva ili tri puta se ponovi tretman – kaže Džamal za jutjub kanal Anes Durmi. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending