Vjerovatnoća da preživite slobodan pad sa visine od skoro 4.500 metara gotovo i da ne postoji. Ipak, tada 47-godišnja žena po imenu Džoan Marej uspjela je u tome uprkos svim postojećim statistikama i zakonima fizika.
Nakon što se padobran nije otvorio prilikom skoka iz aviona, ona je udarila u zemlju brzinom od 130 kilometara na sat, ostala svjesna i preživjela nesreću. Svoj život zauvek će dugovati gomili vatrenih mrava preko čije humke je tada pala.
Za Džoan Marej iz Amerike, mamu bliznakinja, tog 25. januara 1999. sve je djelovalo normalno dok je spremila opremu, ukrcalvala se u avion i spremala na skok padobranom. Do tada ih je već imala 35. Ipak, ono što je bilo drugačije ovog puta jeste nova oprema koju je Džoan željela da isproba. Sve je bilo spremno. Barem je ona tako mislila.
Nakon što je skočila, Džoan Marej povukla je konopac da oslobodi glavni padobran. Međutim, za razliku od prethodnih skokova, ništa se nije dogodilo. Nastavila je da pada i počela da se vrti van kontrole. Srećom, presjekla je svoj glavni padobran, ostala mirna i povukla konopac za rezervni padobran.
Iako se on otvorio, zbog velike brzine kojom je padala i vrtila se, padobran se zapetljao i više ništa nije moglo da je spasi snažnog udara u zemlju koji bi za većinu bio smrtonosan.
Ono što je uslijedilo potom može samo da se nazove čudom. Džoan je brzinom od gotovo 130 kilometara na sat pala na gomilu ljutih vatrenih mrava. Bila je pri svijesti nakon udarca, ali bez daha i nije mogla da se pomjeri.
Osjetila je snažno peckanje u leđima koje bilo praćeno velikim brojem uboda. Svaki je bio bolniji od prethodnog. Bili su to mravi, ljuti zbog toga što je pala na njihovu teritoriju.
Ubodi su bili otrovni, što je uzrokovalo veliki skok adrenalina u njenom tijelu i omogućilo srcu da nastavi da kuca. To ju je održalo u životu sve dok nije stigla hitna pomoći prevezla je u bolnicu.
Tom prilikom Džoan je slomila kosti na desnoj strani tijela i izgubila nekoliko zuba.
Doktori su je stavili u komu i uradili 20 rekonstruktivnih operacija, kao i 17 transfuzija krvi. Operacije su uključivale umetanje metalne šipke u njenu desnu nogu, kao i metalnih dijelova u karlicu. Zadobila je sitni prelom butne kosti, ali na sreću nije imala značajne povrede organa u trbušnoj duplji ili povrede glave.
Džoan Marej je bila u komi dvije sedmice, a po izlasku iz kome je počela fizikalnu terapiju i trčala na kratke staze. Međutim, činila je to umjereno.
Dvije godine nakon što je preživjela nesreću, Džoan se vratila na nebo. Skočila je 37. put da pobijedi svoj strah. Ovog puta je, srećom, sve bilo u najboljem redu.
Kako je radila kao bankarski službenik, odbila je da od EU invalidsku penziju 2000. godine. Umjesto toga, vratila se poslu i povukla iz javnosti tri godine nakon nesreće ne oglasivši se više nikad u vezi sa nesrećom ili dešavanjima u njenom privatnom životu. (Naj portal)
