Pratite nas

Sudbine

Bolna ispovijest Dine (64) koja je zbog ponosa izgubila najveću ljubav: 40 GODINA KASNIJE DESILO SE ONO ŠTO NI U SNU NISAM MOGLA ZAMISLITI

Published

on

Velike ljubavi iz mladosti, čak i ako se životni putevi dvoje zaljubljenih raziđu, zauvijek se čuvaju u srcima. Potvrđuje nam to i pismo koje jedne žene po imenu Dina, koja priznaje da je ljubav svog života prepustila drugoj ženi, a sve zbog vlastitog ponosa. Javila mu se nakon više od četrdeset godina i danas su prijatelji na Fejsbuku.

Gospođa Dina piše da ima 64 godine, te je već tri godine udovica. Ona je poželjela povjerljivo da podijeli lijepe i ujedno tužne trenutke svog života, a odnose se na njen ljubavni život.

„Meni je bilo 17 godina, a mojoj tadašnjoj velikoj ljubavi 20 godina. Nakon spontanog upoznavanja, počeli smo se zabavljati. Zaljubljenost je bila obostrana, voljeli smo se i uživali u našim zajedničkim trenucima. Upoznao me s sa svojom porodicom koja me lijepo primila svaki put kad smo ih posjećivali. Jednako je tako bilo i s mojom porodicom, on je zavolio njih i oni njega – piše na početku pisma.

A onda je, opisuje nadalje, došao dan kad je on morao u vojsku.

„Bio je to za nas baš težak rastanak. Prije odlaska mi je predložio da se vjerimo, ali ja nisam pristala jer sam smatrala da se nismo dovoljno dobro upoznali, što sam mu i rekla. Bio je jako tužan, ali me razumio i prihvatio moje mišljenje. Dopisivali smo se redovno, svako pismo sam čekala s nestrpljenjem – povjerava se ona.

„Mislim da nije potrebno opisivati emocije koje bi me preplavile čitajući njegova pisma, svaki put bih se rasplakala. Povremeno je dolazio na otpust kući, a na odlasku smo uvijek iznova zajedno plakali i zaklinjali se na vječnu ljubav. Sve je bilo kao u ljubavnim filmovima dok mi jedno njegovo pismo nije donijelo veliko razočarenje. Napisao mi je: “Prevarila si me”. Pisala sam mu da nije istina i pitala ga otkud mu ta pomisao. Ni dan danas ne znam ko je slagao tako nešto – priča Dina, pa nastavlja:

Rekao je da me je neko vidio kako hodam zagrljena sa nekim dečkom po gradu. Dani su mi prolazili u plaču i boli. Kada je došao iz vojske iznenadio me poziv moje mlađe sestre da izađem pred kuću jer me on čeka napolju i želi da razgovara:

Znam da je to bio trenutak o kojem sam sanjala i silno sam željela da se pojavi i zamoli za oprost, no ja sam mojima kroz plač govorila da ne mogu da izađem. Imala sam svoj stav i držala sam ga se. Boljelo me do beskonačnosti! Sada znam da je to bila neka vrsta ponosa. Kada je otišao, znala sam da je to zauvijek, tužno je i danas nakon četrdeset i po godina.

Dani i godine moje boli su prolazile. U firmi gdje sam se zaposlila radila je njegova rodica od koje sam čula da se oženio. Praznina i bol u srcu i duši su me gušili. Vrijeme je prolazilo, on je dobio kćerku i nazvao je mojim imenom. Ja sam imala nekoliko kratkotrajnih veza, ali sam u svim vezama bila opsjednuta s njim i svakoga sam s njim uspoređivala. Udala sam se za čovjeka koji me je privukao svojim zaista lijepim osobinama. U braku smo dobili dva sina, lijepo smo živjeli u nastojanju da naši sinovi dobiju potrebnu ljubav i obrazovanje, što se na kraju i ostvarilo – priča Dina.

Za vrijeme rata njena porodica se, otkriva, preselila u Dansku.

„Mi smo otišli u Dansku, a moja nezaboravljena ljubav živi u Americi. Danas imam 64 godine, muž mi je umro prije tri godine. Nekih godinu nakon njegove smrti poželjela sam da stupim u kontakt s bivšom ljubavi, te sam mu se javila porukom – kaže Dina.

„Odgovorio mi je rekavši da me želi nazvati. Pričali smo i sada smo prijatelji na Fejsbuku. Šaljemo poruke, a od njega mi stignu i pjesme o našoj ljubavi. Moram da priznam da sam pregledala njegove fotografije i objave koje je stavljao prethodnih godina i našla pjesme koje govore o bivšoj ljubavi koja se ne zaboravlja. Poželjela sam mu sretnu budućnost u ljubavi sa porodicom. Duboko u mom srcu ja tu ljubav još uvijek nosim, ali sudbina nije bila na našoj strani – završila je svoje dirljivo pismo gospođa Dina. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending