Zanimljivosti

Nataša je u crkvi odlučila da doji dijete: POP NIJE IMAO NIŠTA PROTIV, ALI JESU TVITERAŠI

Published

9 mjeseci

08/12/2023

Dojenje u javnosti je velika tema o kojoj se često priča. I dok se sve više žena zalaže za normalizaciju ove potpuno prirodne radnje, mnogi se pitaju gdje su granice. A jedan tvit je ponovo sve pokrenuo.

Naime, blogerka Nataša Kovačević je često dijelila svoje fotografije dojenja na javnim mjestima, a nedavno je osvanuo tvit putem kog je dobila prilično uvredljive komentare.

“Joj ženo božija vrati se u svoje pleme, koga ti i za šta prozivaš uopšte, sa ovim dojenjem ovolikim dijeljenjem intime morala bi da ućutiš svima i za sve vremena”, glasio je tekst tvita.

U komentarima ispod mnogi su se složili, ali je bilo tu i ljudi koji su branili Natašin slobodni stav, te ima podijeljenih mišljenja.

“Je l ona to u crkvi doji dijete?”, “Ali svaka čast na izbačenoj s*si u crkvi. Kakav tihi bunt”, “Ovo drugo jes degutantno malo, ali ne vidim problem na prvoj”,

“Najprirodnija stvar na svijetu, dojenje. Koliko puritanaca i voajer, a istina, lijepa žena”, “Koliko sam skapirala žena je infulenser i promoter dojenja, jel ste očekivali da će da gurne djetetu flašicu u usta, ne znam šta vas ovdje konkretno vrijeđa i uznemirava, niti na koji način ona remeti javni red i mir dojenjem u javnosti koje nije ilegalna radnja”, samo su neki od brojnih komentara.

Nataša je više puta govorila o dojenju, a evo šta je napisala ispod slike na kojoj se vidi kako doji dijete u crkvi:

„Interesantno je da pop nije imao ništa protiv da dojim pred svima. Bog mi ih je dao, njemu sam došla da se molim da ih čuva. Majčina je ljubav najbliža božijoj.

Bezuslovna. Moje dijete ne mora biti doktor ili pilot da bih ga voljela više od svega na svijetu.

Ne mora biti strejt, ne mora da navija za moj omiljeni klub, ne mora da sluša muziku za koju ja mislim da je kul. Sve što sam sebi na teret stavila da mora je da bude sretan. I ako ne bude – ja ću ga i tada voljeti najviše na svijetu. Više od očiju. Više od majke. Više od Boga. Dobro je jedini put do Boga. I najsnažnije sila na svijetu. I u ova rđava vremena, borba za prevlast dobra obaveza je svakog časnog čovjeka. (Naj portal)

Tagovi:crkva dojenje pop

Sljedeća vijest

Savjeti za savjesniji i pametniji život: OVE 2 STVARI O SEBI NIKADA I NIKOME NE OTKRIVAJTE

Predhodna vijest

U Veroni otvoren prvi supermarket u kojem nema klasičnih blagajni, blagajnica, pa čak ni kolica: VELIKI BRAT SVE ZNA I SVE VIDI (vIDEO)

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

8 sati

16/09/2024

NajPortal.ba

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.