Pratite nas

Sudbine

Priča o djevojci i izmučenom novosadskom beskućniku nikoga ne ostavlja ravnodušnim: PROFESORA HEMIJE ZATEKLA SAM U PAPUČAMA I PELENAMA

Published

on

Djevojka se toga dana uputila na posao, ali ono što ju je dočekalo putem, nikako nije mogla očekivati. Naime, djevojka iz Novog Sada, primijetila je beskućnika koji se samo htio skloniti od jakoga vjetra, što mu ovoga puta nije pošlo za rukom.

Kako joj je to redovna ruta, upoznata je s činjenicom da se mnogi ljudi kojima je želja skloniti se od kiše i zime, okreću željezničkoj stanici koja im pruža krov nad glavom, piše Blic.

Međutim, jedan beskućnik nije imao sreće jer je ista po novome zatvorena, dok je on, kao i mnogi drugi, ostao na ulici i na velikoj hladnoći, a jedna mu je djevojka sa žaljenjem u očima, odlučila priči.

Kako je opisala u objavi na Facebooku, čovjek je sjedio, bio slabo pokretan, a kada je ušla u razgovor s njim, saznala je i da je, na njeno veliko iznenađenje, profesor hemije.

“Ne razgovaram često s beskućnicima, iako im često dam koji dinar ili nešto za jelo, ali večeras me nešto potaknulo na razmišljanje. Niko s njima ne razgovara, a svi ih zaobilaze kao nepoželjne pakete na ulici. Možda ovom nesretnom čovjeku u ovoj kišnoj i hladnoj noći, ta riječ nešto znači. Razgovarali smo i on je pozitivno prihvatio moje obraćanje i čini mi se da mu se svidjelo. Svidjelo se i meni. Saznala sam da je obrazovan i dobila sam grubi uvid u to zašto mu je sudbina takva kakva je” , primijetila je.

Nije bila sigurna je li mu za vjerovati o priči koju je pričao, a koja je bila vezana za njegovo obrazovanje u području hemije, ali intuicija joj je govorila da je to istina, s obzirom na elokventnost kojom je raspolagao.

Zabrinule su je i njegove riječi o nedavnom izlasku iz bolnice. Beskućnik koji joj je pričao o svojoj vrlo tužnoj sudbini, na nogama je imao samo papuče, a nosio je i pelene za koje je djevojka bila sigurna da ih ne mijenja redovno jer naprosto nema kako.

“Postoji mogućnost da je čovjek dementan i da ima porodicu koja ga možda traži. Ako se neko slučajno nađe u priči, da zna gdje je. Dala sam mu nešto novca jer u blizini ništa nije radilo, a moj autobus uskoro je kretao. Zamolila sam ga da mi obeća da će prvo kupiti hranu, pa ako nešto ostane, može potrošiti kako god hoće”, prisjetila se.

Nakon što se spremala na rastanak od ovog naizgled izmučenog gospodina, primijetila je da su mu prišle još dvije djevojke koje su načule njihov razgovor, a isti ih je očigledno potaknuo da i one na neki naći pomognu čovjeku koji se nalazi u teškoj situaciji. Pa je tako jedna djevojka pomogla s nešto malo novca, a druga mu je udijelila jedno pecivo.

Također, djevojka iz Novog Sada, zaključila je kako postoji puno ljudi pored kojih ljudi samo prođu, bez da se osvrnu na njihov problem, a možda im umjesto novca koji je svima prvi na pameti, mogu pomoći isključivo s lijepom riječi koje će se s radošću sjećati. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending