Pratite nas

Sudbine

Domaćin Giga Lipovac nikako da nađe ženu: UDALE BI SE, ALI NEĆE DA MUZU OVCE I KRAVE

Published

on

Selo Majden je skoro izolovano od civilizacije. Put je skoro neprohodan, Domaćin Dragomir Giga Lipovac (54) priča i da su i mostovi loši. Domaćinu društvo pravi pas, veseli nastrljivi ljubimac koji se stalno vrzma oko njegovih nogu.

„Ovdje sam se vratio 1996.godine, poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma s majkom – priča Giga i pokazuje kuću u kojoj je rođen.

„Tu se rodilo nas osmoro. Ja sam ostao da živim ovdje, braća su otišla u svijet – priča Giga za televiziju “Tatabrada”.

Giga kaže da je nekada selo bilo živo, sa školom koja je imala i više od 100 đaka i dvije prodavnice. Sada je opustjelo. Svega nakoliko stanovnika, uglavnom starih.

Giga je usamljen. Sreće u ljubavi nema.Imao je kaže nekoliko veza, ali nisu se održale, jer nježniji pol danas ne želi da živi u selu, a on ne želi u grad.

Giga kaže da je prije nesretnog rata koji je zahvatio bivšu Jugu radio u Hrvatskoj kao konobar i tamo je imao partnerku. Ali desilo se to veliko zlo, a i majka mu je oslijepila i morao je da se vrati u zavičaj da brine o njoj.

Giga je sredio domaćinstvo, ima urednu kuću, drva za zimu, dvije štale, 10 koza i 10 ovaca. Ovaj vrijedni čovjek kaže da je 20 godina na birou za zapošljavanje, po struci je konobar kuhar, ima položeno za vozača kamiona.

„Ovdje posla nema, a brat me zove da idem u Hrvatsku, a meni se ne ide. Stigle me godine, ko će mene tamo zaposliti – priča Giga i kaže da se opredijelio da proširi stado i živi od rada na selu.

„Imam 50 dunuma njiva – dodaje Giga i pokazuje da ima i plastenik i uzgaja povrće.

Giga bi bio presretan kada bi imao životnu saputnicu s kojom bi sve ovo mogao da dijeli i da zajedno podižu domaćinstvo. Bile su kaže Giga do sada dvije žene u njegovom domaćinstvu, ali brzo su se predomislile.

„Budu po dva mjeseca pa odu. Neće da budu ovdje. Kaže mi jedna, prodaj sve, pa idemo u grad. A ja neću u grad, u Šekovićima nema posla za mene – kaže Giga.

Ovaj vrijedni čovjek kaže da ako je neko voljan da mu sada da 20 ovaca, on bi njemu sve to vratio, i to za godinu dana.

„Jagnje sam prodao za 300 maraka, ovna sam za 600 maraka, tako da bih onome ko bi mi poklonio ovce, sigurno vratio novac, a svake godine od mene bi imao na poklon jedno jagnje – rekao je Giga.

Giga sa širokim osmijehom na licu i velikim optimizmom kaže da mu treba samo žena, onda bi sve uspio. Sve bi mu bilo milije i lakše, a imaju od čega da žive. Ona bi mu bila još veći podstrek sa razvije biznis s ovcama. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending